ISTRAŽIVAČI OTKRILI GEN ZA STOTU GODINU Evo ko ima najveće šanse da doživi vek života
Istraživači su otkrili da italijanski stogodišnjaci imaju veći udeo genetskog materijala zapadnih lovaca-sakupljača u odnosu na prosečnu populaciju, što ukazuje na moguću genetsku osnovu dugovečnosti. Studija pokazuje da svaki mali porast udela ovih drevnih gena povećava šanse za stotu godinu života, posebno kod žena, i ukazuje na važnost predačkog DNK za metabolizam i imunitet.
Već dugo se zna da se dugovečnost može objasniti dobrim genima, kao i drugim faktorima poput naše životne sredine i svakodnevnih navika. Neke studije su pronašle pojedinačne gene povezane sa dužim životom, dok druge sugerišu da je možda najznačajnija uloga DNK predaka.
Italija je zemlja sa jednim od najvećih procenata stogodišnjaka na svetu. Da bi shvatili zašto je to slučaj, istraživači su analizirali genome 333 stogodišnjaka i 690 zdravih odraslih osoba iz kontrolne grupe, starosti oko 50 godina. Uporedili su DNK ovih pojedinaca sa 103 drevna genoma četiri grupe koje čine savremeni italijanski genski fond.
Te grupe su:
-zapadni lovci-sakupljači,
-neolitski zemljoradnici iz Anadolije,
-nomadi iz bronzanog doba i
-drevni narodi iz oblasti Irana i Kavkaza.
Rezultati su pokazali da su oni koji su doživeli stotu godinu imali tendenciju da poseduju više DNK zapadnih lovaca-sakupljača od prosečne osobe.
- Ova studija po prvi put pokazuje da klaster Vilabruna/loza zapadnih lovaca-sakupljača doprinosi dugovečnosti u italijanskoj populaciji - napisao je istraživački tim.
Iako su svi učesnici studije nosili mešavinu DNK sve četiri drevne grupe, samo je genetski materijal zapadnih lovaca-sakupljača bio povezan sa dugovečnošću. Zapravo, za svaki mali porast udela DNK lovaca-sakupljača, šanse osobe da postane stogodišnjak rasle su za 38%. Ovo je bilo još izraženije kod žena, koje su imale više nego dvostruko veće šanse da dožive stotu ako su imale veći udeo ove drevne DNK.
- Pretpostavljamo da su varijante uključene u ovu osobinu, dugovečnost, mogle biti uvedene u italijanski genski fond u veoma davnim vremenima – naveli su istraživači.
Tim ima teoriju o tome kako ovi geni mogu pomoći ljudima da dožive duboku starost. Oni sugerišu da su ove varijante odabrane tokom poslednjeg ledenog doba, kada su naši preci morali da prežive ekstremno surove uslove sa ograničenim izvorima hrane. Naučnici veruju da su ovi geni pomogli u poboljšanju metabolizma radi efikasnije obrade hrane i jačanju imunološkog sistema kako bi se telo zaštitilo od stresova povezanih sa starenjem.