ALEKSANDAR IZ LAĆARKA SPAJA TRADICIJU I MODERNU TEHNOLOGIJU Umetići obrađuju blizu 60 hektara zemlje! Ovo je priča mladog poljoprivrednika
Aleksandar Umetić, apsolvent agroekonomije na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, preuzeo je kormilo porodičnog gazdinstva, dokazujući da se uz rad, struku i podršku roditelja može opstati i u najizazovnijim vremenima.
Iako se ovim poslom bavi od malih nogu, poslednjih šest godina se osamostaljuje u vođenju gazdinstva. Kao apsolvent agroekonomije, on danas predstavlja spoj praktičnog iskustva i savremene teorije, ali ističe da su mu roditelji, koji su čitav život proveli u stočarstvu i ratarstvu, i dalje nezamenljiva podrška.
- Čitava porodica je generacijama u poljoprivredi. Roditelji mi pomažu svakodnevno, a ja sam taj koji polako preuzima posao na sebe. Cilj mi je da očuvam ono što su oni stvarali, ali da to unapredim znanjem koje stičem na fakultetu - započinje priču Aleksandar.
Ono što Aleksandra izdvaja je njegova ambicija da teoriju sprovede u delo. Pored rada na njivi i u štali, on trenutno obavlja praksu u agrosektoru NLB banke, gde uči kako funkcioniše finansijska strana poljoprivrede.
- Moja vizija je moderna poljoprivreda, odnosno uvođenje precizne tehnologije, savremenih objekata i nove mehanizacije. Poljoprivrednik ne traži milione, već konstantnu zaradu kako bi mogao da planira ulaganja. Ja želim da ostanem ovde, da se usavršavam - zaključuje Umetić.
Umetići obrađuju blizu 60 hektara zemlje. Na poljima seju žito, ječam, tritikal, kukuruz i suncokret. Specifičnost njihovog domaćinstva je u tome što čak 90 odsto proizvedenih žitarica ne ide na berzu, već direktno u ishranu sopstvene stoke.
- Ove godine kukuruz je ozbiljno podbacio zbog suše. Prinosi su bili od 2,5 do 4 tone po jutru, što je daleko ispod onoga što su moji roditelji nekada ostvarivali, kada je prosek bio i do 8 tona. Visoke temperature sprečavaju nalivanje klipa, pa čak ni najbolji hibridi otporni na sušu ne mogu da pobede prirodu. Zato je važno imati stočarstvo, da se taj gubitak donekle kompenzuje - objašnjava mladi agroekonomista.
Mleko se ne prodaje već prerađuje
Umesto prodaje sirovog mleka po nestabilnim cenama, Aleksandar se oslonio na preradu.
- Mleko ne prodajemo godinama. Naš višak ide u proizvodnju domaćeg sir,a koji kupci već dobro poznaju i sami dolaze po njega. To je jedini način da se zadrži vrednost onoga što proizvedete. Jedan deo odlazi na ishranu teladi - kaže Aleksandar.
Umetić vodi kompleksnu proizvodnju, koja uključuje četiri linije: mlekarsku proizvodnju, tov junadi, krmače i tov svinja. Trenutno imaju oko 15 krava, tridesetak junadi, 25 krmača i farmu koja godišnje isporuči oko 350 tovljenika.
Dok cene inputa rastu, a prodajne cene mesa i žitarica osciliraju (poput cene tovljenika koja je sa prošlogodišnjih 270 pala na 170 dinara), Aleksandar ne odustaje.
- Tele košta 1.200 do 1.300 evra. Bikovi su oko 3,8 do 4 evra po kilogramu. Ljudi računaju: bik od 600 kilograma pa puta 4 evra i misle kako mi dobro zarađujemo. Ne računaju da tele košta oko 1.300 evra, da je cena hrane skočila, da tele treba hraniti do 12 meseci...- pojašnjava naš sagovornik.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.