OD „DNEVNIKA” DO PRVE ZBIRKE PESAMA! Devojčica iz Srbobrana Marija Filipović otkrila svoj talenat za poeziju i objavila „Pesmice iz moje radionice”
Jedna tajno napisana pesmica za 8. mart, autorke Marije Filipović, učenice četvrtog razreda Osnovne škole „Vuk Karadžić” u Srbobranu, podeljena najpre sa učiteljicom Snežanom Džambas, bila je više od dečjeg dara – bila je prvi, presudni korak na pesničkom putu.
Pesma „Moja mama” je objavljena u našem listu 18. novembra 2024. godine na dugogodišnjoj „Dnevnikovoj” stranici posvećenoj dečjim radovima „ Dečji Dnevnik” Objava u našem listu, kako Marija sama kaže dala joj je „vetar u leđa” .Uz nesebičnu pomoć roditelja i učiteljice, nastala je zbirka „Pesmice iz moje radionice”, kao svedočanstvo da i dete može biti pesnik i da snovi, uz podršku, postaju stvarnost.
Mlada autorka je, kako otkriva za „Dnevnik”, počela da piše pesme u drugom razredu i najviše voli da piše o životinjama, prirodi i porodici, a obično se prepusti mašti. Omiljeni pisac joj je, kako kaže, Miroslav Antić.
— Imam mnogo hobija, ali iskreno, omiljeno mi je pisanje, čitanje i odbojka. Moji drugari su veoma ponosni na mene, jer su oni pravi prijatelji. Moje odeljenje je posebno, svi smo tu jedni za druge — kaže Marija. Planira da piše nove pesme, a omiljeni predmeti su joj srpski jezik i matematika.
— Ako moram da biram, za nijansu više volim srpski, jer obožavam da čitam knjige i časovi su mi jako zanimljivi — kaže mlada autorka.
Marijina mama, Danijela Filipović, kaže da je njena ćerka još kao mala veoma brzo učila pesmice napamet i da ih je znala dosta.
Književno veče u Narodnoj biblioteci u Srbobranu
Autorka knjige se za književno veče u Narodnoj biblioteci u Srbobranu, gde je predstavljena zbirka pesama „Pesmice iz moje radionice”, pripremala pažljivo i posvećeno. Prema rečima učiteljice, prvo je odabrala pesme koje će predstaviti publici, pazeći da budu raznovrsne i da najbolje oslikaju njen stil i poruke koje želi da prenese.
— Zatim je vežbala čitanje, obraćajući pažnju na intonaciju kako bi stihovi došli do publike na pravi način. Pored toga, pripremila je i uvodne reči zahvalnosti svima koji su je podržali na putu stvaranja i dostizanja cilja — kazala je učiteljica.
— Ljubav prema knjigama sam joj ja na neki način usađivala već sa njenim prvim koracima i rečima. Kako je rasla, kupovala sam joj dosta knjiga za njen uzrast, što bajki, što pesmica, što dečjih enciklopedija. Tako da je veoma brzo zavolela knjige. Ona sama je pročitala dosta knjiga i upravo iz svega toga nastaju pesmice, ali isto tako i lepi sastavi. Prvu pesmicu iz njene zbirke napisala je zahvaljujući našoj divnoj učiteljici, jer im je predložila da ko želi može da napiše pesmicu o mami za 8. mart. Marija je tu pesmicu napisala krišom i na taj način otkrila svoj talenat za pisanje, jer je posle nje pisala pesmice za brata, deku, baku, tatu, sestru i prosto su same počele da izlaze iz nje — kaže Danijela.
Članovi šire porodice su oduševljeni, kaže mama, i svi je puno podržavaju, naročito bake i deke, njima je srce puno.
U srbobranskoj školi je osnovan čitalački kutak. To je deo učionice obogaćen knjigama i ilustracijama krajem prvog razreda, kada su učenici naučili sva slova i započeli samostalno čitanje.
— Osnovni razlog njegovog uvođenja bio je da se podstakne ljubav prema knjizi, razvije čitalačka navika i omogući deci prijatan, motivišući prostor u kome mogu da čitaju, razgovaraju o pročitanom i dele svoje utiske. Upravo je učenica Marija Filipović pokazala posebno interesovanje za poeziju i pisanje, te je, ohrabrena mojom podrškom i podrškom drugara iz odeljenja, napisala pesmu povodom 8. marta. U cilju afirmacije dečjeg stvaralaštva i motivisanja učenika da veruju u svoje sposobnosti, odlučeno je da se pesma pošalje listu „Dnevnik” radi eventualne objave. Marija se uvek rado odaziva na sve literarne konkurse — kaže učiteljica Snežana.
Marijina zbirka pesama je nastala kao rezultat njenog kontinuiranog interesovanja za pisanje i stvaralaštvo.
— Redovno je pisala pesme, rado ih delila sa drugarima i pokazala zrelost u izražavanju osećanja i misli. Na osnovu velikog broja njenih kvalitetnih radova, uz moju i podršku roditelja i škole, došlo je do ideje da se Marijine pesme objedine u zbirku — kazala je Snežana.
U procesu nastanka zbirke učestvovali su: Marija, učiteljica, roditelji, škola, Narodna biblioteka i izdavačka kuća iz Požarevca.
— Drugari Marijino autorstvo doživljavaju sa ponosom i radošću. Često je nazivaju „naša Desanka Maksimović”, rado slušaju njene pesme i sa velikim interesovanjem učestvuju u razgovorima o njenim stihovima. Njeni uspesi dodatno motivišu i ostale učenike da se oprobaju u pisanju, pa je v odeljenju stvorena podsticajna i podržavajuća atmosfera u kojoj se neguje talenat, međusobno uvažavanje i zajednički uspeh.
S. Aničić Ilić