ZAŠTO NAM PESMA IZ TINEJDŽERSKIH DANA TERA SUZE NA OČI? Nauka utvrdila kakva je veza između muzike i emocija
Postoji stvarni neurološki razlog zašto nam pesme iz tinejdžerskih dana deluju nezaboravno.
Istraživanja koja se bave fenomenom „reminiscencijskog pika“ pokazuju da se sećanja formirana otprilike u dobu od 10 do 20 godina jače kodiraju, jer mozak u tom periodu prolazi kroz brz razvoj emocija, identiteta i sistema nagrađivanja, prenosi Instagram stranica "Mental aspect".
Muzika koju slušamo u tom periodu istovremeno aktivira amigdalu, hipokampus i dopaminske puteve, stvarajući neobično trajna emocionalna sećanja.
Jedna poznata studija objavljena u „Memory & Cognition“ od autora Rubin, Rahal i Pun objašnjava zašto adolescencija proizvodi vrhunac emocionalno nabijenih, doživotnih sećanja.
Neuroimidžing istraživanje Petra Janate sa Univerziteta u Kaliforniji (UC Davis) takođe pokazuje da poznata muzika iz mladosti snažno ponovo aktivira mrežu autobiografskih sećanja u mozgu.
Zato jedna pesma iz perioda od 13 do 17 godina i dalje može da izazove jezu, suze ili radost i decenijama kasnije.
To nije nostalgija.To je neurobiologija.