(FOTO/ VIDEO) ALEKSANDRA KUKULJČIĆ IZ PIVNICA IZABRALA ŽIVOT NA SELU Prvi korak uz pomoć države i porodice
Aleksandra Kukuljčić odrasla je u Pivnicima, a sa 23 godine, rešila je da se osamostali, i za početak kupi kuću na selu.
Nije se uopšte razmišljala, znala je da želi da ostane tu, u svom rodnom kraju, a stvari su se odvijale u njenu korist. Zahvaljujući sredstvima koje je dobila preko konkursa Ministarstva za brigu o selu, uspela je da kupi svoje parče zemlje, i to baš u blizini kuće u kojoj se praktično rodila, i u kojoj je detinjstvo provela.
Mama i ujak su joj, kaže, dali vetar u leđa na njenom putu ka ličnoj nezavisnosti, ubedivši je da načini prvi korak i aplicira na konkurs za kupovinu seoske kuće sa okućnicom koju ovo Ministarstvo sprovodi već godinama. Prvi put je prošle godine predala svu potrebnu dokumentaciju, a odobrena sredstva nisu za nju bila samo finansijska podrška, već potvrda da je odluka da ostane u svom rodnom mestu ispravna i vredna svakog truda.
– Mnogo mi znače ova sredstva koja sam dobila od Ministarstva. Radi se o iznosu od 8.500 evra, no vlasnik je tražio 10.000, i mi smo nadomestili taj nedostatak. Sada mogu reći da je neprocenjiv osećaj imati svoj krov nad glavom, koliko god da je zbog starosti kuće potrebno još ulagati u nju. Ima tu mnogo da se radi, planovi su da dogradim jednu sobu, napravim veliki dnevni boravak, izbacim neke stare stvari, a ubacim moderniji nameštaj. Ima vlage pa se i to mora rešiti, a potrebno je izravnati zidove, rešiti podove, recimo da nas sada čeka tek veliki posao. Pa polako, sada nigde ne žurim, Svakako sam mesečno plaćala kiriju, i u jednom momentu nisam više mogla da izdržim, a sada taj novac mogu da preusmerim u ulaganja u svoje parče raja. Ne žalim se – priča nam Kukuljčić.
Okućnica i dvorište su prostrani, taman za nju, koliko joj je potrebno da posadi voće, ali i posveti se uzgoju sezonskog povrća, za početak da ima za sebe sve što joj je potrebno za život. Želja joj je da ima i živinu, jer u potpunosti želi da se posveti seoskom životnom stilu.
– Želja mi je da imam svinje i kokoške, tako da ću obnoviti štalu i kokošinjac, ne bih li što pre moj novi dom oplemenila i drugim obilicima života. Srećna sam, i mnogo sam zadovoljna, to je bitno. Moj san je bio da ostanem na selu, i tu stvaram svoju porodicu. Načinila sam prvi korak, dobila sam sredstva od države, kupila sam kuću i idemo dalje – priča nam Aleksandra.
U vremenu u kom sela ostaju pusta, u potrazi mladih za životom u gradovima, Aleksandrina priča svedoči o drugačijem putu, onom koji vodi nazad ka korenima. Ostanak na selu, za nju nije nužda, već izbor da život gradi tamo gde pripada.