ZMAJEVA NAGRADA OVE GODINE IDE U RUKE NAJBOLJIMA Jana Aleksić i Nenad Šaponja osvojili prestižno književno priznanje
Zmajevu nagradu Matice srpske, najstarije književno priznanje na srpskom kulturnom prostoru koje se dodeljuje za najbolju knjigu poezije u minuloj godini, podelili su Jana Aleksić i Nenad Šaponja, autori zbirki „Pokazne vežbe”, koju je objavila Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” iz Kraljeva, i „Blizanac vremena”, izdanje novosadskog „Prometeja”.
Po rečima predsednika žirija Selimira Radulovića, u užem izboru su još bile i knjige Tanje Kragujević „Još uvek”, Gordane Đilas „Anđeli u kapi mastila”, Nebojše Lapčevića „Pastir i runolist” i Nenada Jovanovića „Pljusak okom zemljodelca”.
Žiri, u kojem su još bili i Ivan Negrišorac, Želidrag Nikčević, Saša Radojčić i Đorđe Nešić, saglasan je da je i 2025. obeležila lepa pesnička berba. Uz konstataciju da su se u lanjskoj produkciji posebno istakli ženski pesnički glasovi, kao važno je navedena raznolikost i generacijska i poetička i tematska pojedinačnih autorskih pesničkih poduhvata. „ I žiri oseća određenu nelagodu kada treba da arbitrira između toh poduhvata, jer svaka od ovih knjiga je rezultat napornog, ozbiljnog i senzibilnog rada”, naveo je Nikčević, uz opasku da se lane objavljene zbirke mogu posmatrati i kao „pokazne vežbe koje nam govore o tome da je srpska poezija blizanac vremena”.
Kada je reč o nagrađenim knjigama, za članove žirija Jana Aleksić se „Pokaznim vežbama” potvrdila kao „raskošan glas srpske poezije”, koji oblikuje i momenat „dvoglasnosti, dvostrkosti, autorskih identiteta”. „Reč je pažljivo, vešto strukturisanoj knjizi, čiji podnaslovi sadrže u sebi reč enciklopedija, čime sugerišu da pesnikinja želi pružiti celogupna znanja o važnim stvarima, o iskušenju, zaboravu, o srcu, o glasinama, o otkrivanju... Jedan pesnik je rekao da ga u poezijai privlači opasnost koju ona sadrži. Tako i Jana Aleksić vrši pokazne vežbe da bi pripremila i sebe, ali i čitaoce za spremnost prinošenja žrtve”, ocenio je, recimo, Đorđe Nešić.
Kada je pak reč o „Blizancu vremena” Nenada Šaponje, jednodušan je bio stav da se radi o koncepcijski najdoslednije izvedenom rukopisu u čijem fokusu je istraživanje duše – kao što tokovi poezije teku izvan civilizacijske buke, tako se i suštinska pitanja razmatraju izvan prostora opsena, tamo gde obitavaju duša i ljubav. „Šaponja taj koncept istraživanja duše i njenih tragova i upitanosti neguje praktično od samih početka svog pesničkog angažmana. To je svojevrsna psihonautika, plovidba kroz predele duše. Pri tome čitalac te poezije primećuje da Šaponja insistira na paradoksima, na pitanjima”, ukazao je Radojčić
Zmajeva nagrada biće Jani Aleksić i Nenadu Šaponji uručena na Svečanoj sednici Matice srpske 24. februara.
M. Stajić