REALAN PUT KA BRISELSKOM STOLU? Predlog Vučića i Rame za novi model proširenja EU; HOĆEMO LI IPAK NAPRAVITI ODLUČUJUĆI KORAK
U zajedničkom autorskom tekstu za ugledni nemački FAZ, predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Albanije Edi Rama izneli su predlog koji bi, ukoliko bude prihvaćen, mogao da unese novu dinamiku u politiku proširenja Evropske unije. Njihova poruka Briselu je jednostavna: omogućite pristup jedinstvenom tržištu i Šengenu, a pitanje prava veta neće biti prepreka, piše Blic.
Posle ulaska Hrvatske 2013. godine, proces proširenja praktično je usporen do stanja stagnacije. Zemlje Zapadnog Balkana godinama su u formalnom statusu kandidata, dok se unutar same Unije vode rasprave o tome da li je EU spremna za nove članice i kako izbeći mogućnost blokada u odlučivanju.
Novi model sa drugačijom logikom
U tom kontekstu pojavljuje se model koji nudi nešto drugačiju logiku: postepenu integraciju, uz odustajanje od prava veta u oblastima gde se odluke donose jednoglasno. Zauzvrat, kandidatima bi bile dostupne konkretne koristi koje bi se, barem u ekonomskom smislu, osetile odmah.
Racionalan odgovor na dugogodišnji zastoj
Predlog Beograda i Tirane otvara pitanje da li je u sadašnjim geopolitičkim okolnostima moguć model u kojem se integracija odvija u fazama, a punopravnost stiže kasnije. Za jedne, to je racionalan odgovor na dugogodišnji zastoj. Za druge, to je test koliko je Unija spremna da menja sopstvena pravila igre.
Šta bi takav pristup značio u praksi? Pristup jedinstvenom tržištu i Šengenskoj zoni otvorio bi prostor za slobodnije kretanje ljudi, robe i kapitala. Privreda bi dobila manje administrativnih prepreka, a građani više mogućnosti za rad i putovanja.
Pored toga, predviđen je i pun pristup evropskim fondovima, kao i učešće u većini odluka koje se donose kvalifikovanom većinom, uključujući predstavnike u Evropskom parlamentu.
Istovremeno, pravo veta u osetljivim političkim i bezbednosnim pitanjima ne bi bilo deo paketa. Upravo tu se nalazi ključni balans koji se nudi Briselu: manje rizika od institucionalnih blokada, uz veću uključenost kandidata u funkcionisanje Unije.
Pragmatičan korak
Deo stručne javnosti u Srbiji ovaj predlog tumači kao pragmatičan korak u uslovima kada se čekanje na sveobuhvatnu reformu EU pokazalo kao dugoročno neizvesno. Pominje se i činjenica da bi ovakav model umanjio mogućnost međusobnih blokada zemalja regiona na putu ka članstvu.
S druge strane, unutar same Unije postoje različita mišljenja. Pojedini nemački političari iskazali su spremnost da razmotre odustajanje od prava veta kao kompromis koji bi ubrzao proces. Drugi, poput komesarke za proširenje Marte Kos, upozoravaju da ugovori EU ne poznaju koncept „članstva drugog reda“ i da svako proširenje mora da ojača, a ne oslabi sposobnost delovanja Unije.
U svakom slučaju, poruka iz Beograda i Tirane glasi da se ne čeka pasivno ishod rasprava unutar EU, već da se nudi formula kompromisa. Koliko je ta formula odraz strateške odlučnosti, a koliko pokušaj da se proces održi u životu u uslovima zamora od proširenja, pokazaće reakcije Brisela u narednim mesecima.