ČOVEKOVO LICE JE TAJANSTVENA KNJIGA Izložba dr Vladimira Jokanovića u ogranku SANU
U Ogranku SANU u Novom Sadu (Nikole Pašića 6) danas u 18 sati biće otvorena izložba skulptura, slika i knjiga dr Vladimira Jokanovića povodom 90 godina života i 65 godina umetničkog rada.
Iako je do sada napisao skoro 50 knjiga, od stručnih, preko onih iz istorije medicine, do aforizama, poezije... dr Jokanović je pre svega vajar. Talenat za vajanje otkrio je u ranom detinjstvu: sam je pravio klikere za igru i bio najveći majstor u tome.
Kasnije se, u srednjoj školi, zainteresovao za klasično vajarastvo, naročito je voleo glinu, ali nije upisao Likovnu akademiju jer je kao ratno siroče dobio stipendiju od opštine Busovača, kojoj je bio potreban lekar-stomatolog. Tako je otišao na medicinu, da bi na kraju specijalizovao maksilofacijalnu hirurgiju…
– Za vreme studija u Beogradu moj prijatelj, veliki naš slikar Ljuba Popović, odveo me je kod vajara Rista Stijovića – priseća se dr Jokanović. – Tri godine sam potom redovno odlazio u njegov atelje, a bio sam čest i na izložbama. Ako nešto jako volite, radite s ljubavlju, a imate i zrno talenta, onda se to na kraju ipak ovaploti. Ali vajarstvo ima dva segmenta: umetnički i zanatski. Na akademiji se uči zanat, ne umetnost. Kao što ne možete, studirajući književnost, steći talenat za pisanje, ali ćete savladati pravopis. Dakle, u vajarstvu, kada nešto napravite, iz svoje mašte prenesete na glinu, sledi doterivanje. I moram priznati da nikad do kraja nisam savladao taj zanatski deo. Zato moje skulpture uvek izgledaju kao nedovršene (smeh).
Vajarstvo kao instrument kulture sećanja
Činjenica da sam imao drugo osnovno zanimanje, maksilofacijalni hirurg patolog, odnosno ta ekonomska samostalnost zapravo mi je omogućila da se slobodnije posvetitim umetnosti. Omogućila mi je slobodu.
To znači da uglavnom nisam radio po narudžbi već samo ono što ja hoću. I nikada nisam naplatio. Ni za jedno od ovih 120 ili više bisti i spomenika nisam dobio, niti tražio, autorski honorar. Pronalazio sam ljude koji su mi pomagali kada je nešto trebalo izliti u bronzi. Ali samo to.
I zaista je lepo biti umetnik ako vam egzistencija ne zavisi od toga. A činjenica je i da je za mene uvek bila satisfakcija to što znam da sam vreme provedeno u radu na nekoj bisti smisleno potrošio. Pogotovo što postoje ljudi koje ne bismo smeli da zaboravimo. Kultura jednog naroda je pamćenje. A vajarstvo je možda jedno od najlepših i najdugovečnijih instrumenata tog pamćenje.
Tokom specijalizacije u Zagrebu, upoznao je dr Jokanović jednog od velikana jugoslovenske skulpture Vanju Radauša, svojevremeno studenta velikog Meštrovića. Od njega je, kaže, naučio to da nikoga ne treba kopirati: „Ili ćeš biti svoj, ili si ništa“… I to je prihvatio kao ideju vodilju. Umetnost je, kaže, veliko čudo, ako vas nešto opsedne, mislite da svaki dan možete da uradite nešto veliko. „Život je kratak, pamćenje slabo, umetnost je večna”, svojevrstan je moto dr Jokanovića, koji je tokom 65 godina, koliko je proteklo od njegovog formalnog oglašavanja u svetu umetnosti, izradio više od 120 bisti i spomenika. Neko je, na primer, rekao i da je njegov opus „istorija književnosti pisana rukom vajara“. Jer izradio je biste više od 50 književnika, Njegoša do Tolstoja, i od toga se njih preko 40 nalazi u bibliotekama, institucijama, na trgovima...
– Portret je meni najbliži. Čovekova je tajna u očima, izrazu lica, najsitnijim borama koje itekako govore o karakteru, inteligenciju ... Čovekovo lice je tajanstvena knjiga. Gledate to lice, i pokušavate prodreti kroz njega... E, sad, često se od biste očekuje da bude istovetna fotografiji. Ali to nije smisao. Naravno, portret je i rizik, jer osobe koje portretišete na ovaj ili onaj način ljudi poznaju ili prepoznaju, i svako ih vidi drugačije, pa ako ta dva viđenja, vaše i ono posmatrača, nemaju dodirnih tačaka, portret će se smatrati neuspešnim. U svakom slučaju, ne pada mi na pamet da ubeđujem ni sebe ni druge da sam veliki umetnik. Ali zato kažu da važim za najboljeg vajara među hirurzima i najboljeg hirurga među vajarima – smeje se dr Jokanović.