FENOMEN SOMBORSKE POZORIŠNE PREDSTAVE „SEMPER IDEM” Premijera bila pre sedam godina, a i dalje se traži karta više
Pozorišna predstava ansambla somborskog Narodnog pozorišta „Semper idem“, nastala po romanu rođenog Somborca Đorđa Lebovića, predstavlja svojevrsni fenomen za koji se traži karta više, iako je premijera bila pre sedam godina.
Kako predstava traje čak šest sati, predstavlja veliki izazov za ceo ansambl, pa se na repertoaru nalazi svega jedan ili dva puta mesečno, a objava mesečnog repetoara ujedno predstavlja znak za pravu navalu na karte.
Tako je ovih dana postala viralna fotografija sa prizorom nekoliko stotina metara dugačkog reda ljubitelja pozorišta koji strpljivo čekaju da uopšte dođu u priliku da kupe karte za aprilsku predstavu „Semper idem“, a mnogi od njih su priznali da čekaju za svoje prijatelje iz drugih gradova, koji nisu uspevali do sada da karte kupe onlajn. Naime, ovdašnje Narodno pozorište „pušta“ jedan deo karata za ovu predstavu i u internet prodaju, ali dosadašnja praksa je pokazala da se taj konntigent karata razgrabi za svega nekoliko minuta, pa brojni zainteresovani gledaoci iz Srbije i regiona pokušavaju da do jednog od 320 mesta u gledalištu somborskog pozorišta dođu preko rođaka, prijatelja i poznanika u ovom gradu, a bez „pritiska“ zainteresovanih za predstavu nisu ni sami glumci i zaposleni u pozorištu.
Zanimljivo je da predstava koja po mišljenju kritike predstavlja izuzetnu inscenaciju Lebovićevog romana nakon svoje premijere i prvih nekoliko repriza 2019. nije izazivala toliku zainteresovanost publike, pa se često dešavalo da je gledalište Velike scene na kojoj se igra „Semper idem“ bivalo i poluprazno, što je izazivalo zajedljive glasove da se radi o velikom produkcijskom promašaju kolektiva Narodnog pozorišta. Ipak, kako je vreme obeleženo sve češćim festivalskim nagradama i oduševljenim medijskim recenzijama odmicalo, povećavalo se interesovanje somborske publike. Popularnost „Semper idem“ je eksponencijalno rasla gostovanjima u drugim pozorišnim kućama, pre svega u Beogradu i Novom Sadu.
Zlatni niz hit predstava somborskog pozorišta je, može se reći, počeo „Ženidbom i udadbom“ za upravničkog vakta Nikole Petrovića Pece još za vreme SFRJ, koja je na juriš osvojila Sterijino pozorje, da bi se nastavio Fejdovoovom „Pozabavi se Amelijom“, projektom agilne upravnice Mirjane Markovinović koja je uspela da za naslovnu ulogu obezbedi angažman Tanje Bošković na vrhuncu njene slave. Ova vodvilj predstava je „žarila i palila“ širom tadašnje Jugoslavije.
Još jedna pozorišna lavina krenula je sa Milivojem Mlađenovićem koji je 1995. godine angažovao Jagoša Markovića, koji je na daske somborskog teatra postavio „Kate Kapuralicu“ Vlaha Stulija, predstavu koja je igrana na dalmatinskom dijalektu. Bila je to najizvođenija i najnagrađivanija predstava u istoriji Narodnog pozorišta Sombor, a da li će je nadmašiti „Semper idem“, ostaje da se vidi. Aktuelna upravnica ovdašnjeg teatra Bojana Kovačević je zbog ovog produkcijskog podviga već sada stala uz rame Petroviću, Markovinovićki i Mlađenoviću.