PREDSEDNIK SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA VOJVODINE GORAN MILIĆ Rastu zarade, ali ne mogu da isprate rast troškova života
Međunarodni praznik rada Savez samostalnih sindikata Srbije tradicionalno obeležava okupljanjem u Beogradu, na Trgu Nikole Pašića, 1. maja.
Skup je ove godine zakazan za 12 časova, a nakon šetnje završiće se na Slaviji. Iako je, kako kaže za „Dnevnik“ predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine Goran Milić, 1. maj dan kada se demokratski svet seća dostignuća radničkog pokreta i žrtava podnetih u borbi za veća radna prava, mnogi problemi s kojima se radnici susreću danas slični su onima od pre više od jednog veka.
– Ovaj dan je simbol borbe za jednakost i prava radnika, ali i solidarnosti, pravde i jednakosti, kojima svi teže – kaže Milić. – Nažalost, mnogo toga za šta su se radnici nekad borili i izborili i danas je predmet sindikalne borbe, pa je 1. maj i podsetnik na to da su pravedna zarada, sigurni uslovi rada, zdrava radna i životna sredina i poštovanje radnika još uvek snovi za mnoge.
Mnogo toga za šta su se radnici nekad izborili i danas je predmet sindikalne borbe, pa je 1. maj i podsetnik na to da su pravedna zarada, sigurni uslovi rada, zdrava radna i životna sredina i poštovanje radnika još uvek snovi za mnoge (Goran Milić)
Po njegovim rečima, nekoliko je ključnih problema s kojim se radnici u Srbiji u ovom trenutku susreću: nepostojanje pravog socijalnog dijaloga, kompresija zarada nastala zbog povećanja minimalne zarade, što nisu pratile plate u drugim sektorima, nesigurnost radnih mesta, kao i to što se ne poštuju odredbe Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Milić ukazuje da je slika sledeća: socijalno-materijalni položaj zaposlenih u Srbiji sve je lošiji, prava radnika se ne poštuju, sindikalni predstavnici se šikaniraju, socijalni dijalog je samo formalan, a odluke se donose mimo dogovora i razgovora, veoma često i bez učešća predstavnika sindikata, i da sve to, naravno, treba menjati u korist radnika.
Neophodna promena radnog zakonodavstva
Već dugo u Srbiji nedostaju radnici određenih struka jer ljudi odlaze iz Srbije, u potrazi za boljim zaradama. Po rečima Gorana Milića, da bi se to sprečilo, neophodno je promeniti radno zakonodavstvo, pre svega Zakon o radu i Zakon o štrajku, koji ograničavaju prava radnika, ne prate tehnološke promene, ne prepoznaju nova radna mesta i atipične ugovore u radu.
– Zahtevamo i da se unesu izmene koje bi omogućile zaštitu sindikalnih predstavnika i članova sindikata pri obavljanju sindikalne delatnosti, da se sistemski rešava problem zarada u javnom sektoru, da se kroz socijalni dijalog sa sindikatima kao ravnopravnim partnerima traže rešanja koja diprinose boljem statusu radnika – kaže Goran Milić.
– Veliki je problem što mnoge plate nisu dovoljne za prostojan život, a nakon što je prošle godine dva puta povećan minimalac, došlo je do kompresije plata, odnosno plate u javnom sektoru, a posebno realnom sektoru, nisu povećane već su praktično izjednačene s minimlanom, što nije dobro – kaže Goran Milić. – Naglašavam i to da smo mi, svakako, za povećanje minimalne zarade, ali je neophodno i da to prate i sve druge plate, baš kao i penzije. Minimalna zarada mora biti izuzetak i kratkog roka, što ona i jeste jer se isplaćuje tokom određenog vremena dok je neko preduzeće u teškoćama, koja će kontinuirano rasti u skladu s rastom troškova života. Mi smo u situaciji da uprkos povećanju i minimalne i prosečne zarade, one ne mogu da isprate rast cena i troškove života i obezbede dostojanstveni život, a slično je i s većim delom penzija. Situacija je dodatno otežana i zbog toga što se gase neka radna mesta u realnom sektoru, pre svega u metalskoj i auto industriji, kao i namenskoj industriji, što generalno povećava nesigurnost zaposlenih.
Sagovornik se osvrnuo i na to da se bezbednosti radnika ne poklanja dovoljno pažnje. Pored toga što mnogi rade neprijavljeni, na crno, svake godine mnogo njih i smrtno strada na radnom mestu, pre svega u građevinarstvu.
– Razloga za to je više, a najčešći je nepoštovanje Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Potrebna je i veća zaštita radnika migranata, kojih je sve više u Srbiji. To je naša obaveza, pošto samim tim što rade u Srbiji za njih moraju važiti pravila i zakoni koji važe i za domaće radnike – ukazuje Milić.