MARADIČKI LOVCI DOBRO ZNAJU DA SVAKA LJUBAV KOŠTA Redovno suzbijaju šakale, priželjkuju nov lovački dom
„Lovci su organizovana grupa ljudi koja kroz šumu ide u kafanu“, jedna je od „definicija“ koju lovci vole da podele, pa tako i oni iz maradičke sekcije „Fruškogorac“, gde je druženje i ljubav prema prirodi bitnije od odstrela.
Lovište im se prostire na 2.500 hektara, a lovstvo u ovom selu kod Inđije zastupljeno još s kraja 19. Veka.
– Trenutno nas ima oko 70 članova sekcije, ali tridesetak nas je aktivnih – počinje priču član pomenute sekcije Đorđe Galčić, kom je otac usadio ljubav prema lovu još dok je bio dete, dok je zvanično postao lovac 1988. godine. – Ranije je bilo drugačije, nisi mogao da budeš lovac u nekom selu ako nisi iz tog mesta, a sada može ko god hoće da lovi gde hoće, samo ako ima novca. Ipak, to je zdrav sport, ali je skup, naravno. Svaka ljubav košta.
Premda im je lovište prostrano, u njemu se može naći samo sitna divljač, poput zeca i fazana, dok je srneće divljači samo u prolazu, a divljih svinja više nema, budući da ih je desetkovala afrička kuga.
– Zato imamo dosta šakala i redovno organizujemo akcije za njihov odstrel – pojašnjava naš sagovornik, dodajući da u lovištu imaju dosta dolova koji su pogodni za skrivanje životinja.
Kako im sam čin odstrela nije najvažnija stavka pri odlasku u lov, maradički lovci realizuju i razne druge aktivnosti.
– Prihranjujemo životinje, pravimo čeke, sve što treba da radimo... Da bi mogao da posluješ, moraš i da gazduješ, domaćinski što se kaže – kaže Galčić, napominjući da je najslađi trenutak lova zapravo lovački doručak, jer je lepše jesti u prirodi nego kod kuće, razume se!
Premda kao sekcija nemaju svoju zasebnu manifestaciju, kad im se ukaže prilika, odnosno kad uspeju da se organizuju, onda organizuju šicaru u okviru Maradičke jeseni.
– Za sad nam je u planu da izgradimo moderniji Lovački dom, jer ovaj što sad imamo je star, adaptiran je nekoliko puta, ali „od babe ne može da se napravi devojka“ – veli lovac iz Maradika.