NAKON SKORO ČETIRI DECENIJE RETKI NEBESKI PUTNIK PONOVO NAD SRBIJOM Crnokrili zijavac prekinuo tišinu Pešterske visoravni
Na prostranstvima Sjeničko – pešterske visoravni, tamo gde vetar neprekidno premešta oblake iznad beskrajnih pašnjaka i slanih jezera, priroda je ponovo pokazala koliko još uvek krije iznenađenja. U rano jutro, 2. maja, dok su članovi Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije obilazili akumulaciono jezero između sela Karajukića Bunari i Braćak, dogodio se trenutak koji će ostati upisan u istoriju domaće ornitologije: nakon gotovo četiri decenije, u Srbiji je ponovo zabeležen crnokrili zijavac (Glareola nordmanni), jedna od najređih ptica ikada viđenih na ovim prostorima.
Vest o ovom otkriću odjeknula je među istraživačima i ljubiteljima prirode, jer je reč o tek trećem dokumentovanom nalazu ove vrste u Srbiji. Prethodni put crnokrili zijavac viđen je davne 1989. godine, u blizini Kladova. Time je Pešter još jednom potvrdio da predstavlja jedno od najznačajnijih utočišta i koridora za ptice u ovom delu Evrope. A sve je počelo gotovo slučajno.
Istraživači DZPPS-a, Ognjen Todorović i Marko Gavrilović, tog jutra posmatrali su sive vetruške kako u letu love insekte iznad jezera. U jednom trenutku, preko vode je velikom brzinom projurila tamna ptica neobičnog izgleda.
– Dok smo rano ujutru gledali sive vetruške, projurila je tamna ptica, definitivno zijavac, no nekako čudan. Pošto sam uspeo malo bolje da ga pogledam, nisam mogao da verujem šta vidim. Crnokrili zijavac! Odmah sam pokušao da ga slikam, ali je bio brži i odleteo na drugu stranu jezera. Kako nakon kraćeg vremena nisam uspeo ponovo da ga vidim, krenuo sam ka kolima. Na moje iznenađenje primetih opet pticu ispred mene, sa istim brzim, lelujavim letom. Odmah sam podigao fotoaparat i škljocnuo, a dokaz je ostao zauvek ovekovečen. I tada sam bio siguran da je to zaista on – opisao je Todorović.
Naknadnu foto-dokumentaciju obezbedili su Vukas i Vladan Vučković, čime je potvrđen identitet ove izuzetno retke vrste. Među desetinama različitih vrsta šljukarica koje su toga dana registrovane na jezeru, upravo je crnokrili zijavac postao simbol jednog od najvećih ornitoloških otkrića poslednjih godina u Srbiji.
Naučnici upozoravaju da je ovo možda poslednji trenutak da se jedno od najvrednijih prirodnih područja Srbije zaštiti
Na prvi pogled, ova neobična ptica podseća na veliku čiopu. Ima kratki kljun, tamna krila i karakterističan račvasti crni rep, a leti brzo i lelujavo, gotovo poput lastavice. U Evropi se pojavljuju svega tri vrste zijavaca, pa je tek nakon detaljnog posmatranja i fotografisanja ustanovljeno da je reč upravo o crnokrilom zijavcu. Vrsta inače naseljava stepska područja i slana jezera od severa Crnog mora, pa sve do Mongolije, a zime provodi u podsaharskoj Africi. Njena populacija opada širom areala, a pretpostavka je da je zabeležena jedinka na Pešteru tokom prolećne seobe zalutala na svom putu ka gnezdilištima. Ipak, stručnjaci veruju da je u daljoj prošlosti ova vrsta i u Srbiji bila češća tokom migracija.
– Na našim prostorima danas je redovan, ali vrlo malobrojan samo običan zijavac, vrsta koja se do sredine prošlog veka čak i gnezdila u Srbiji. Zbog toga je pojava njegovog retkog srodnika izazvala posebno uzbuđenje među istraživačima – poručuju iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
Ovaj nalaz nije usamljen slučaj. Pešter poslednjih godina iznova potvrđuje status jednog od najvažnijih centara biodiverziteta u Srbiji. Na ovom ogromnom kraškom polju beležene su brojne retke i ugrožene vrste, među kojima su azijski zlatni vivak (čiji su nalazi jedini zabeleženi u Srbiji), zatim planinski zujavac, belonokte i sive vetruške, crni strvinari, planinski orao, ušate ševe, žutokljune galice i rumenke.
Članovi i saradnici Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije istražuju Sjeničko – peštersku visoravan gotovo dve decenije. Poslednjih deset godina istraživanja su dodatno intenzivirana, što je dovelo do niza značajnih naučnih otkrića i potvrda ogromnog prirodnog značaja ovog područja. Pešter danas nosi više međunarodnih statusa zaštite nego gotovo bilo koje drugo područje u Srbiji. Ovaj predeo proglašen je Specijalnim rezervatom prirode, međunarodno značajnim područjem za ptice, međunarodno značajnim staništem biljaka i odabranim područjem za dnevne leptire u Srbiji. Istovremeno, nalazi se na listi vlažnih staništa od međunarodnog značaja u okviru RAMSAR konvencije, a deo je i EMERALD ekološke mreže Republike Srbije.
– Međutim, uprkos svim priznanjima i naučno potvrđenoj vrednosti, Pešter je istovremeno suočen sa ozbiljnim pritiscima. Na visoravni se nastavlja nelegalna eksploatacija treseta, uz prećutno odobrenje i nemar nadležnih institucija. Dodatnu zabrinutost izaziva i najavljena izgradnja vetroparka na samoj granici sa Crnom Gorom, što bi moglo dodatno da ugrozi ptice na jednom od najvažnijih migratornih koridora u regionu – zabrinuti su stručnjaci iz ovog Društva.
Upravo zbog toga, otkrića poput crnokrilog zijavca imaju mnogo širi značaj od samog naučnog podatka, jer predstavljaju podsetnik koliko je ovaj predeo dragocen i koliko lako može biti izgubljen, ukoliko zaštita prirode ostane samo formalnost na papiru. Na Pešteru je od 2025. godine pokrenut i projekat „Proyhum”, koji za cilj ima istraživanje podzemnih voda Pešterskog polja, kao i biodiverziteta duž vodotokova reka Vape i Jablanice kod Sjenice. Projekat finansira francuski Istraživački institut za zaštitu mediteranskih močvara „Tour du Valat”.
I dok iznad Peštera ponovo kruže retke ptice koje su decenijama izostajale sa naših prostora, naučnici upozoravaju da je ovo možda poslednji trenutak da se jedno od najvrednijih prirodnih područja Srbije zaista zaštiti. Jer svaki novi nalaz na ovoj visoravni pokazuje da ovaj predeo nije samo prostrana visoravan na jugozapadu zemlje, već jedna od poslednjih velikih evropskih oaza divljine.
Ivana Bakmaz