Nastavlja se restauracija crkve Svetog Nikole u Žablju; Povratak svetla na ikonostas i zidne slike koštaće 21 milion dinara
Obnova enterijera crkve Svetog Nikole u Žablju koštaće gotovo 21 milion dinara s obračunatim porezom.
Reč je o drugoj fazi konzervatorko - restauratorskih radova unutar pravoslavnog hrama na Trgu svetog Save 6, i to na svodovima i zidovima zapadnog traveja, horu, prostoru ispod hora, glavnom ulazu i ikonostasu. Većinu posla obaviće preduzeće „Koto” iz Beograda, dok će podizvođač „Ars tera” izvesti 42 odsto radova.
Nosilac posla je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, jer žabaljski hram SPC posvećen Prenosu moštiju Svetog Nikole proglašen je za nepokretno kulturno dobro. U prvoj fazi sređeni su, između ostalog, oltarski prostor, soleja, luk i pilastri između soleje i istočnog traveja, poleđina ikonostasa.
„Cilj radova je kompletno uklanjanje slojeva nečistoća sa svih elemenata ikonostasa, zidnih slika, zidnih i svodnih površina, pevnica, tronova i stasidija. Takođe je potrebno ukloniti sve neadekvatne prethodne intervencije, u cilju vraćanja u prvobitno stanje. Konzervacija i restauracija moraju biti izvedeni uz maksimalno poštovanje originala, a svi materijali koji budu ugrađeni u delo tokom radova moraju biti reverzibilni i kompaktni sa originalom. Uklanjanje slojeva nečistoća vratiće autentični svetli kolorit potamnelim zidnim slikama i zidnoj dekoraciji, a na ikonostasu vratiće sjaj ikonama, oplati i pozlaćenom duborezu“, objašnjavaju iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u tenderskoj dokumentaciji.
Žabalj je u sastavu Osmanske imperije bio do Velikog Bečkog rata, odnosno Karlovačkog mira 1699. godine, kada veći deo prostora današnje Vojvodine ulazi u sastav Habzburške monarhije, koja je prema Turskoj formirala Vojnu granicu. Upravo u tom periodu, 1720. godine pominje se prvi pravoslavni hram u Žablju, posvećen svetom Nikoli.
Preseljeno celo selo
Žabalj je 1784. godine zbog čestih poplava preseljen sa ušća Jegričke u Tisu na današnju lokaciju. U znak zahvalnosti prema caru Josifu Drugom, koji je dozvolio preseljenje, mesto je dobilo naziv Jozefsdorf (Josifovo selo). Prilikom preseljenja porušene su sve zgrade, uključujući pravoslavnu crkvu. Mesto gde se taj hram nalazio bilo je obeleženo krstom, a nakon preseljenja podignut je novi. Po izveštaju iz 1785. godine crkva je bila nova, sazidana od opeke, posvećena svetom Nikoli. Sadašnja crkva podignuta je između 1832. i 1835. godine.
U vreme revolucije 1848-9. hram je zapaljen, ali je obnovljen 1851. Hram je zidan u baroknom stilu polukružne oltarske apside, a ikonostas je jedinstven u našim krajevima - zidan od poliranog raznobojnog veštačkog kamena po nacrtu slavnog arhitekte Svetozara Ivačkovića 1884. godine. Ikone su radovi više majstora. Prestona ikona Presvete Bogorodice rad je Aksentija Marodića, dok su Prestona ikona Hrista Spasitelja i praznične ikone radovi akademskog slikara Josifa Gojgnera iz 1885. godine. Gojgner je ikone slikao prema Doreovim ilustracijama za „Bibliju”. Ikona Presvete Bogorodice koja zamenjuje Bogorodičin presto je ulje na platnu, na čijoj poleđini je napisano da ju je slikao Nikola Dimšić u Novom Sadu 18. decembra 1871. godine, a da ju je iste godine poklonila žabaljskom hramu gospođa Vata Zlokolička. Josif Gojgner je trebalo da radi i unutrašnju dekoraciju hrama ali ga je prerana smrt (1887) sprečila u tome, pa je žabaljski hram ostao nedovršene unutrašnje dekoracije čitavih 95 godina.
Tek 1980. godine samouki, ali daroviti, slikar Dimitrije Riđički moluje unutrašnjost hrama i slika zidne slike uljanim bojama. Na južnom zidu naosa, Riđički je naslikao veliku kompoziciju „Racija 1942. godine”. Unutrašnjost crkve krasi Tron Presvete Bogorodice Trojeručice koji je u po uzoru na srednjovekovne ikonostase uradio u duborezu Branislav Nikolić iz Kragujevca, a ikonu Trojeručice živopisale su monahinje manastira Bođani”, objašnjavaju nadležni.