CELA SRBIJA PRIČA O NJEGOVIM ULOVIMA Nišlija otkrio gde se kriju dunavske nemani
„Upornost je majka uspeha“, prva je rečenica koju nam je, na početku razgovora, rekao Milan Panić iz Niša, ribolovac o kome danima priča Srbija.
Kako je Telegraf već pisao, Milan je na Đerdapu imao kapitalne ulove, boreći se sa somovima dugim više od dva metra i teškim i do 100 kilograma.
Ljubav prema ribolovu i vodi prati ga još od najranijeg detinjstva. Još kao dečak, zajedno sa dedom i ocem, provodio je mnogo vremena na rekama, sa štapom za pecanje u ruci.
– S obzirom na to da su mi i deda i otac bili strastveni ribolovci, ta ljubav prema ovom sportu počela je vrlo rano, bukvalno otkad znam za sebe. Svoje detinjstvo sam provodio na rekama poput Bosne, Fojnice, Kreševice, u okolini grada Visokog, gde smo živeli do 1992. godine – kaže on.
Prisećajući se prvih ribolovačkih dana, otkrio nam je i zašto Donji Milanovac smatra svojim drugim domom.
– S obzirom na to da mi je otac iz Donjeg Milanovca, gde su mi živeli baba i deda, letnje raspuste smo provodili tamo, na Dunavu, gde sam i ulovio svog prvog soma i smuđa. Ti dani se nikada ne zaboravljaju i iz tog razloga Donji Milanovac je moja druga kuća. Svako leto, svaki raspust, pa evo i dan-danas više vremena provodim ovde nego u Nišu, gde inače živim – priča.
Iako je pecao na brojnim rekama, kao i na Dunavu sve do Bezdana, ističe da je upravo Đerdap najlepši deo ove reke, mesto gde je Dunav istovremeno i najširi i najuži, okružen obroncima Karpata i planinom Miroč.
Njegov ribolovački put, kako kaže, krenuo je neočekivanim tokom.
– 2013. sam renovirao kuću u Milanovcu i planirao da se bavim ribolovnim turizmom. Nakon završetka radova priuštio sam sebi odlazak na čuvenu špansku reku Ebro, poznatu po kapitalnim somovima, i taj odlazak je promenio moj životni i ribolovački put. Posle 10 dana vrlo uspešnog ribolova u engleskom kampu „Riversajd“ dobio sam ponudu da radim kao ribolovački vodič, koju sam, naravno, oberučke prihvatio. Od 2014. pa do danas moj hobi je postao i moj posao. U međuvremenu smo sa vlasnikom kompanije „Formaks“ preuzeli taj kamp i počeli da ga vodimo kao ortaci, gde su ljudi iz više od 50 različitih zemalja dolazili i dolaze zbog tih velikih somova. Upravo iskustvo sa te reke preneo sam na Dunav i počeo da lovim krupnije i kapitalne primerke somova i smuđeva. Moj najveći som na toj reci bio je težak 102 kilograma (moj otac je ulovio soma od 105 kilograma), a na Dunavu sam lovio primerke do 60 kilograma, smuđeve do 12 kilograma – kaže.
Pored profesionalnog bavljenja ribolovom, Milan je organizator najvećeg varaličarskog takmičenja na prostoru bivše Jugoslavije, Memorijalnog kupa „Miša Gvozdeni“, koji se svake godine održava u Donjem Milanovcu. Ova manifestacija svakog decembra okupi oko 200 varaličara iz Srbije i drugih zemalja, zbog čega se ubraja među najznačajnije ribolovačke događaje u regionu.
Ipak, jun 2026. godine, kaže, pamtiće do kraja života.
– Ove godine sam „eksplodirao“, gde sam za 10 dana imao četiri soma preko 50 kilograma (dva od 90 i 91 kilogram), što su ujedno i moji najveći primerci na ovoj reci – priča nam.
Som nije nimalo bezazlena riba. Njegovo masivno telo i ogromne čeljusti podsećaju na pravo rečno čudovište, a zbog života u velikim dubinama predstavlja pravi izazov za svakog ribolovca. Pitali smo Milana kako objašnjava to što upravo u ovom periodu godine ima toliko kapitalnih ulova.
– Som je inače riba dubina. Drži se oko nekih većih prepreka, ali u ovom periodu, posle mrešćenja, zadržava se u plićim delovima reke, što nama, ribolovcima, mnogo olakšava lov na veštačke mamce, pogotovo kada ogladni posle perioda mrešćenja. Najbitnije je pronaći poziciju gde se hrani, neki veliki krš. U mom slučaju to je stari potopljeni grad Donji Milanovac, koji je i dalje pun temelja ruševina sa podrumima, što za soma čini idealno mesto za skrivanje – objašnjava.
Na mestu gde se nekada njegov otac igrao, danas Milan lovi kapitalne primerke soma i smuđa, upravo oko zgrade u kojoj je njegov otac živeo, kao i u blizini stare crkve.
– Ova godina je definitivno u znaku soma – ističe on, a potom se osvrće i na ribolovca Mikija iz Pančeva, koji je nedavno iz Tamiša izvukao kapitalnog soma.
– Miki, koga inače poznajem, imao je kapitalnu ribu na Tamišu. Bilo je tu još dosta ulova, što ukazuje na to da je krupan som na vreme završio mrešćenje i počeo intenzivno da se hrani. Vremenom su se ljudi „opametili“ i počeli da kupuju kvalitetniji pribor, pa je sve više izvađenih somova nego onih koji kidaju strunu i pobegnu, iz čega nastaju ribolovačke priče – objašnjava.
Kaže da anegdota ima bezbroj, ali jednu će zauvek pamtiti.
– Jedno od mojih najboljih pecanja, kojeg se sećam kao klinac, bilo je 1993. godine, sa stricem koji je živeo u Kladovu. Tada sam prvi put otišao na bućku sa njim. Polazak je bio u četiri sata ujutru, a ja, naravno, oka nisam sklopio dok me stric nije „probudio“. Taj dan sam ulovio sedam somova, a stric šest. Ribe su bile teške do 10 kilograma, ali taj vid i tehnika ribolova kupili su me za ceo život. O ulovu da ne pričam, mojoj sreći nikada kraja – priča ponosno.
Za Milana je ribolov mnogo više od hobija – to je stil života, strast i ljubav prema reci i prirodi.
– Još kada spojite hobi i posao, vi ste više nego zadovoljni i ispunjeni jer radite ono što volite. U svojoj karijeri imao sam sigurno više od 100 riba dužih od dva metra i težih od 50 kilograma, a većinu sam upecao, naravno, na reci Ebro – kaže.
Kako ističe, umor gotovo i ne oseća, jer vremenom sve prelazi u rutinu, posebno uz kvalitetnu opremu.
– Borba sa kapitalnim primercima ne traje duže od 15–20 minuta, mada pamtim i borbe koje su trajale više od dva sata, ali samo kada sam koristio pribor za smuđa, pa mi na štap dođe kapitalni som – rekao nam je.
Na pitanje u koje doba dana se najčešće love ovakvi kapitalci, Milan kaže:
– Ja sam najviše velikih riba dobijao noću ili rano ujutru, ali ima perioda kada se taj krupan som javlja usred bela dana, po najvećoj vrućini. Ta potraga za pravim trenutkom, mestom, načinom pecanja, čini ovaj sport zanimljivim. Što više vremena provodite na vodi, to se više sjedinite sa njom, sa navikama riba, njihovom aktivnošću...
Dodaje da na uspešan ribolov utiče niz faktora: vodostaj, temperatura vode, vazdušni pritisak, a posebno na Đerdapu, gde nivo Dunava reguliše Hidroelektrana „Đerdap 1“.
– Imate dana kada brana jedva da radi, voda stoji i izgledi za uspešan ribolov su mali sve dok Dunav ne proteče, a taj protok pokrene i ribu – kaže.
Sve više mladih danas se o ribolovu informiše putem društvenih mreža, ali Milan smatra da je iskustvo stečeno na reci nezamenljivo. Posebno ga raduje što na obalama Dunava i drugih reka viđa sve više mladih ribolovaca.
– Drago mi je da na obalama Dunava i drugih reka ima sve više mladih ribolovaca i to me iskreno raduje, jer se mladi okreću reci i prirodi. Sve dok se reka i priroda poštuju, ima nade za ovaj naš sport. Ja sam, naravno, tu da mladima dam neki savet i pomognem koliko mogu – kaže nam on i zaključuje:
– Moj savet mladima je da poštuju reku i prirodu, da vraćaju matice i reka će im uzvratiti.