„NAŠE PESME SU VEĆE OD BIJELOG DUGMETA” ALEN ISLAMOVIĆ progovorio o ponovnom susretu sa jednim od najčuvenijih rok sastava: „Uvek je u nama prisutan neki adrenalin”
Na nedavno održanom festivalu „Banja Luka Fest” u velelepnom prostoru stare tvrđave Kastel na obali reke Vrbas, osim Petra Graša i Jasmin Levi nastupio je i jedan od najpopularnijih rok sastava na ovim prostorima „Bijelo dugme”.
Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović smenjivali su se za mikrofonom izvodeći najveće hitove iz svih faza karijere „Bijelog dugmeta“, dok je Goran Bregović predvodio bend na gitari. Neposredno pred koncert, Alen Islamović otkrio je medijima da je Banja Luka oduvek pokazivala ogromne simpatije prema ovom bendu od njegovog postojanja.
– Posle Sarajeva, Banja Luka je bila drugi grad koji je stvarno prihvatao naš bend širokog srca i ruku. Uvek je u nama, kad dolazimo u ove gradove koji nas podsećaju na prostore bivše države, prisutan neki adrenalin. To nas i drži. I te pesme koje vučemo sa sobom kao neke teške vreće, koje su neka vrsta obaveze da ih donesemo u grad u koji dolazimo da ih otpevamo i odsviramo onako kako treba i kako ljudi žele – kazao je Islamović.
Prema njegovim rečima, bend „Bijelo dugme” ostavio je veliki trag pesama koje su nadmašile čak i njihov brend.
– Prenose se sa generacije na generaciju. Mi smo 2004. godine odlučili da se okupimo i da te pesme vratimo sebi. To su pesme „Bijelog dugmeta”. Nisu ni moje, ni Bebekove, ni Tifine, ni pesme Gorana Bregovića. Goran Bregović ih je napisao za bend „Bijelo dugme” – rekao je Islamović. – Teret tih pesama veći je od imena „Bijelo dugme” i svih nas. To je teret „Bijelog dugmeta” i svih članova koji sviraju i pevaju u njemu. Kada smo se ponovo okupili pre dvadesetak godina, kada smo imali prve koncerte na tri velika stadiona posle toliko godina, gledali smo da sakupimo sve te pesme nazad. I one su se vratile. Te pesme je svako od nas pevao na svoj način.
Alen Islamović se potom prisetio i jedne anegdote u vezi sa čuvenom pesmom „Đurđevdan” bez koje ni danas ne prolazi gotovo nijedno slavlje.
– Sećam se kada sam 1994. godine bio u Švajcarskoj, u diskoteci, u kojoj je jedna devojka slavila svoj rođendan, došla je iza scene i rekla: „Molim vas, da li biste večeras za moj rođendan mogli da mi otpevate jednu pesmu?” Ja kažem: „Može, kako da ne. Samo reci koju želiš.” Kaže: „'Đurđevdan' Ace Lukasa.” (smeh) Rekoh: „Kako da ne, obavezno” – kazao je kroz smeh pevač čuvenog rok sastava.
Pravi rokenrol na novom albumu
Osim što i dalje nastupa u okviru sastava „Bijelo dugme” na velikim koncertima i specijalnim nastupima, Alen uveliko radi na svojim solo pesmama, a pohvalio nam se i da će se one naći na njegovom novom albumu.
– Prvi singl će se pojaviti već u septembru. Imam fenomenalnu ekipu. Dejan Milićević je zadužen za video. On će pratiti ceo projekat od nekih dvanaest pesama. Na mom albumu, što je jako interesantno, sviraju stranci, muzičari iz Afrike, Engleske, Amerike, Nemačke i Italije. Tako da će to biti jedan specifičan album, u maniru zdravog, dobrog roka i vraćam se svom temelju koji sam nekada davno gradio. To je onaj pravi, zdravi rokenrol – zaključio je pevač.
Alen je priznao i da od svih njihovih pesama koje su u raznim fazama karijere snimali, najviše voli balade.
– Kada sam došao u bend Bregović je najverovatnije pravio te balade prema meni, kao što su „Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude”, „Zakleću se”, „Ružica si bila”, a „Nakon svih ovih godina” je jedna od meni najdražih pesama – kazao je Islamović i priznao da svojom posao oduvek radi punim srcem, stoga mu ne nedostaje energije za velike nastupe. – Ako voliš ovaj posao, možeš da ga radiš jako dugo. Evo, ja sam na granici sedamdesete godine, ali uživam na svakom koncertu i stvarno nemam nikakvih problema - ni glasovnih, ni fizičkih, ni psihičkih, niti bilo kakvih drugih. Ja dolazim na koncert da se zabavljam s publikom. Ne dolazim da je opterećujem.
V. Bijelić