DIJANA GRBIĆ, DIREKTORKA NARODNOG POZORIŠTA REPUBLIKE SRPSKE U BANJA LUCI Trudimo se da mladi dobiju šansu

– Naglasila bih i uspjeh koji je ostvarila predstava „Martin udio“, po tekstu Sanje Savić Milosavljević, u režiji Nikole Bundala –  ističe Dijana Grbić. – Nadam se da će i publika u Srbiji imati priliku da je pogleda. To je priča o životu, ali i o stradanju našeg naroda u drugoj polovini dvadesetog vijeka, kroz prizmu žene čija snaga nadjačava sve životne nedaće. Ponosna sam na ekipu koja je radila na ovoj predstavi. Nedavno smo spustili zavjesu i na XXVIII Teatar fest „Petar Kočić“, festival koji predstavlja vrhunac naše pozorišne sezone i okuplja ono najbolje iz regiona pred domaćom publikom. Ove godine festival smo obogatili programom „Narodno sa narodom“, u okviru kojeg je pet predstava izvedeno u 15 lokalnih zajednica Republike Srpske. Naime, brojne manje sredine nemaju priliku da često gledaju kvalitetne pozorišne sadržaje, jer u tim mjestima jednostavno ne postoje ni odgovarajuća infrastruktura ni pozorišta. Zato mi, kao nacionalni teatar, osjećamo dužnost i obavezu da dođemo do tih ljudi i ponudimo im kvalitetne predstave i programe. U tome nam je punu podršku pružio i predsjednik Republike Srpske.

U toku su i pripreme za novu sezonu?

– Već smo započeli rad na novoj predstavi, čija će premijera biti izvedena u septembru. U pitanju je tekst „Sin“ savremenog francuskog pisca Florijana Zelera, a predstavu režira Belinda Stijak. Takođe, u novoj sezoni planiramo i premijeru predstave „Pokondirena tikva“, po tekstu Jovana Sterije Popovića, u režiji Željka Đukića. U svakom slučaju, i naredne sezone publika će na našoj sceni imati priliku da gleda predstave koje obrađuju različite teme – od savremenih društvenih problema do klasika u modernim interpretacijama. Fokusirani smo na ljudske odnose, dileme savremenog društva, identitet, ljubav, ali i društvenu kritiku.

Kakav je generalno repertoarski koncept NP RS? 

– U kreiranju repertoara tokom pozorišne sezone postoje različiti izazovi. Poštujući ulogu nacionalnog teatra u njegovanju pozorišne publike, opredijeljeni smo, prije svega, za dobre domaće dramske tekstove, ali i svjetske klasike. Trudimo se da njegujemo sve žanrove, iako je publika više naklonjena komediji, pa ona duže živi na sceni, naročito ako progovara o važnim društvenim temama. Sa prethodnim umjetničkim direktorom Ljubišom Savanovićem uspjeli smo da ostvarimo dobar dio onoga što sam prethodno pomenula, a sada nastavljamo, ojačani novom energijom na tom mjestu. Naime, reditelj Nikola Bundalo će u naredne dvije godine kreirati umjetničku sliku nacionalnog teatra Republike Srpske. S obzirom na njegov dosadašnji rad i angažman, vjerujem da će ukazano povjerenje itekako opravdati.

Jedno od opredeljenja NP upravo je uključivanje u radni proces predstavnika mlađe generacije. Da li ste zadovoljni rezultatima? 

– Trudili smo se prethodnih sezona da pružimo šansu mladim ljudima, pa smo tako našu Scenu „Petar Kočić“ u potpunosti prepustili njima. Oni su svoje obrazovanje stekli u Srbiji, a mi smo se potrudili da ih vratimo kući, kako bi ovdje stvarali i kreirali. Nikola Bundalo, Milan Bogdanović, Dajana Josipović i Anđela Krunić mladi su reditelji koji su završili FDU u Beogradu, a priliku da rade pružilo im je Narodno pozorište Republike Srpske. Veliki rasadnik mladih talenata i naša baza budućih profesionalnih glumaca jeste Akademija umjetnosti u Banjaluci, odakle nam dolaze glumci koje angažujemo u našim produkcijama. Neki od njih su svoju priliku da zaigraju na daskama Narodnog pozorišta veoma dobro iskoristili. Uključili smo, takođe, mlade producente, dramaturge, grafičke dizajnere i druge umjetničke profile u naše procese. Neki od njih već su našli svoje mjesto u našoj kući, a za ostale se nadamo da će biti prostora da nam se pridruže i u narednom periodu.

Ove sezone okrećemo se mladim muzičarima. Nedavno smo uputili javni poziv za učešće u projektu „CRESCENDO: Nova generacija“, namijenjen mladim muzičarima koji žele da svoje umjetničko usavršavanje obogate nastupom sa profesionalnim simfonijskim orkestrom. Projekat je usmjeren na prepoznavanje, podršku i afirmaciju mladih instrumentalista, pružajući im priliku da kao solisti nastupe sa Simfonijskim orkestrom NPRS, steknu dragocjeno koncertno iskustvo i predstave svoj talenat publici i stručnoj javnosti. To će nam istovremeno biti i zalog za budućnost.

Da li su koprodukcije više teatara u današnje vreme nužne? Recimo, predstava „Hasanaginica“ nastala je kao koprodukcija GP Bijeljina i NP, ali su praktično tri glavne uloge igrali glumci SNP-a.

– Međunarodna saradnja i koprodukcije važan su dio strategije Narodnog pozorišta Republike Srpske. Koprodukcije omogućavaju osvježenje energije, veoma su izazovne, ali istovremeno otvaraju nove kanale saradnje. Imamo veoma dobru saradnju sa Narodnim pozorištem u Beogradu. Oslanjamo se jedni na druge i zajedno smo realizovali predstave „Urnebesna tragedija“ i „Gospođa Olga“, koje publika rado gleda, tako da smo izuzetno zadovoljni tom koprodukcijom. Tu su i druge pozorišne kuće sa kojima ostvarujemo razmjenu programa i festivalsku saradnju. Ovdje bih naglasila i razvijanje pozorišne djelatnosti unutar Republike Srpske. S tim u vezi organizovali smo sastanak sa predstavnicima institucionalnih pozorišnih kuća u Republici Srpskoj. Umrežavanje, razmjena iskustava i programa samo su dio naših zajedničkih planova, a sve s ciljem razvoja pozorišne umjetnosti na našim prostorima.

Kada smo kod SNP-a, ako ne računamo predstave „Mali ratovi i kabine Zare“ i „Šine“, koje su bile u takmičarskom programu Sterijinog pozorja, novosadska publika praktično nije imala mnogo prilika da se upozna s tim šta sve NPRS nudi. Hoće li se to promeniti?

– Narodno pozorište Republike Srpske gotovo svake godine učestvuje na Sterijinom pozorju. Neke od naših predstava osvojile su značajne nagrade, među njima su „Karolina Nojber“, „Narodni poslanik“, „Ožalošćena porodica“,  „Švajcarska“... Istina, nije bilo većih razmjena programa, ali se nadamo da će u vremenu koje dolazi biti prilike da i to realizujemo u većem obimu. Od dosadašnje saradnje istakla bih nastup Združenog simfonijskog orkestra NPRS i SNP-a u okviru manifestacije „Dani Srpske u Srbiji“. Nadam se da će ovakvih i sličnih projekata u budućnosti biti još više.

Narodno pozorište Republike Srpske započelo je pre dve godine projekat inkluzije i kreiranja sadržaja za lica sa oštećenim sluhom, kao i za slepa i slabovida lica. Kakva su iskustva?

– Iza nas je više predstava koje su prilagođene licima sa oštećenjem sluha i vida. Različitim postupcima i tehnologijom prilagodili smo predstave „Stranci u noći“, „Izgubljeni u Bruklinu“ i „Čelične magnolije“ osobama koje, zbog oštećenja sluha ili vida, ne mogu često da budu prisutne u pozorištu. U jednom od takvih projekata partneri su nam bili CNP iz Podgorice i Narodno pozorište u Beogradu. U našim salama postoje posebno označena mjesta za korisnike invalidskih kolica. Takođe, učestvujemo u različitim kampanjama koje ukazuju na probleme određenih kategorija stanovništva, s željom da osvijetlimo njihove probleme, ukažemo na potencijalna rješenja ili jednostavno pružimo podršku. Kao povratnu informaciju često smo dobijali da im je upravo ta podrška najvažnija. Trudimo se da pristup pozorištu omogućimo svima, zbog čega se naša kampanja i zove „Pozorište za sve“. Pozorište vidim kao živ organizam koji svojim djelovanjem itekako utiče na širu zajednicu. Humanitarnim radom želimo da učinimo nešto za ljude koji, zbog različitih barijera, nemaju priliku da umjetnost dožive neposredno na sceni. Mi pravimo mostove i uklanjamo te barijere. Pozorište je primjer i drugima da se angažuju u okviru svojih mogućnosti. Tako se gradi jedna zdrava priča, koja na kraju rezultira zdravim društvom.

Jubilarna stota sezona NP „samo što nije“. Da li se već razmišlja o tome kako bi ona mogla da izgleda?

– Kultura, generalno, treba da bude sastavni dio naše svakodnevice – kao temelj, ali i kao dodatna vrijednost kvalitetnog života. Iz ugla pozorišne djelatnosti, moramo da budemo prisutni kako bismo, prije svega, njegovali, obrazovali, a potom i obogatili društveni život u našoj sredini. Imajući sve ovo u vidu, naravno da razmišljamo i o pripremama za proslavu 100 godina postojanja Narodnog pozorišta Republike Srpske. To je veliki jubilej i značajan datum za cjelokupnu društvenu zajednicu. Nadamo se da ćemo do stote godišnjice završiti i sanaciju zgrade, jer smo sredstva za to već obezbijedili. Možda uloga pozorišta nije tako očigledno značajna kao tridesetih godina prošlog vijeka, kada je i naš teatar osnovan, ali ono ima suštinski značaj za razvoj zdrave misli, zdravih emocija i, na kraju krajeva, kvalitetnog društva kakvo želimo da budemo. Zato se nadam da će nam se u cjelogodišnjem obilježavanju stogodišnjice, pored našeg osnivača – Vlade Republike Srpske – pridružiti i druge institucije, kao i naši poslovni partneri, koji nam uvijek daju vjetar u leđa.