Sveta Nedelja danas okuplja vernike: Običaji i pouke velikog praznika - molitve za zdravlje i blagoslov doma
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju uspomenu na velike podvižnike i mučenike iz ranohrišćanskog perioda - Svetu mučenicu Nedelju, Prepodobnog Tomu Maleina i Svetog Akakija sa Sinaja.
Ovi svetitelji, iako su živeli u različitim vekovima i na različitim mestima, ostavili su neizbrisiv trag u hrišćanskoj vaseljeni kroz svoju nepokolebljivu veru, čuda i trpljenje.
Centralno mesto u današnjem crkvenom pomenu zauzima Sveta mučenica Nedelja (u grčkoj tradiciji poznata kao Kiriakija). Rođena u hrišćanskoj porodici nakon dugih i usrdnih molitvi njenih roditelja, odmalena je svoj život posvetila Bogu, odbijajući svetovna zadovoljstva i prosce.
Tokom surovih progona hrišćana pod carem Dioklecijanom, Nedelja je uhapšena i podvrgnuta strašnim mučenjima. Narodno predanje i žitija beleže da su se pred njenom verom divlje zveri umirivale, a mučitelji ostajali bespomoćni. Posečena je mačem početkom 4. veka, a danas se u narodu poštuje kao velika zaštitnica zdravlja, kojoj se vernici mole za isceljenje od bolesti i snagu u životnim iskušenjima.
Danas se sećamo i Prepodobnog Tome Maleina, čoveka koji je dokazao da su duhovno bogatstvo i mir neuporedivo veći od svetovne slave. Toma je bio bogat i veoma uspešan vojni zapovednik, slavljen zbog svojih pobeda. Međutim, osetivši prolaznost ovozemaljskog života, napustio je vojničku službu, bogatstvo i društveni ugled kako bi se povukao u surovu divljinu gore Maleon.
Tamo je živeo u strogom postu i neprestanoj molitvi. Crkva beleži da je zbog svog smirenja dobio dar čudotvorstva - isceljivao je bolesne, slepima vraćao vid, a hrome podizao na noge. Njegov primer i danas inspiriše vernike na skromnost i preispitivanje životnih prioriteta.
Uz njih, pravoslavni kalendar danas slavi i Svetog Akakija, mladog monaha sa Sinajske gore čije žitije nosi jednu od najdirljivijih pouka o strpljenju. Akakije je bio učenik jednog veoma strogog i gnevnog starca koji ga je svakodnevno kinjio i tukao. Ipak, mladi monah je sve podnosio bez roptanja, sa osmehom i neizmernom poslušnošću.
Kada je Akakije rano preminuo, njegov strogi učitelj je odveo jednog uglednog duhovnika na njegov grob. Duhovnik je glasno upitao: "Brate Akakije, jesi li umro?", na šta se iz groba čuo glas: "Nisam umro, oče, jer onaj ko je poslušan ne može umreti". Ovaj događaj je potpuno promenio surovog starca, koji se do kraja života kajao u suzama.
U našem narodu postoji običaj da se na današnji dan izbegavaju teški fizički poslovi u polju i kući, u znak poštovanja prema Svetoj Nedelji. Veruje se da iskrena molitva upućena ovoj svetiteljki donosi mir u dom, dok se primer Svetog Akakija uzima kao pouka da se svako životno iskušenje i nepravda mogu pobediti blagošću, strpljenjem i čistim srcem.