PRVO UČEŠĆE SRBIJE NA „WORLD ORCHESTRA FESTIVAL” U BEČU KRUNISANO NAJVIŠIM PRIZNANJEM Kamerni orkestar „Sonore” iz Sremske Mitrovice ispisao kulturnu istoriju
U gradu u kojem je nastala evropska muzička tradicija, gde su stvarali i ostavili večni trag Mocart, Štraus i Betoven, ovih dana ispisana je i jedna nova stranica srpske kulturne istorije.
Kamerni orkestar „Sonore“ iz Srbije osvojio je prvu nagradu na prestižnom „World orchestra festival” u Beču, ostavivši iza sebe više od 30 orkestara iz svih krajeva sveta.
Pod dirigentskom palicom Nine Rakić, ansambl je kao jedini predstavnik Srbije oduševio publiku i međunarodni žiri, koji je najviše priznanje dodelio upravo srpskim umetnicima. Ako sagledamo širu sliku, ovo nije samo trijumf jednog orkestra, već pobeda srpske muzike, kulture i stvaralaštva na svetskoj prestižnoj sceni. Posebnu težinu ovom trijumfu daje činjenica da su u jednoj od najprestižnijih koncertnih dvorana sveta, čuvenoj Zlatnoj dvorani „Musikverein”, uz koncert majstora i solistu na violini Đorđa Stošića, prvi put izvedena dela srpskih kompozitora.
– Do sada ovaj hram klasične muzike nije ugostio kompozicije srpskih autora, niti je njime ikada dirigovala srpska žena dirigent. Upravo zato ova pobeda prevazilazi okvire muzičkog takmičenja i postaje istorijski trenutak srpske kulture. Značaj nagrade, učešća i nastupa na ovakvom festivalu u prestižnim bečkim dvoranama ogromna je čast i privilegija, ne samo za mene i orkestar, već i za srpske kompozitore i celu državu. Ovo je uspeh koji doprinosi razvoju kulturne diplomatije između Srbije i Austrije. Posebno sam ponosna što je naša zemlja već na svom prvom učešću osvojila prvu nagradu u konkurenciji više od 30 orkestara iz celog sveta – istakla je dirigentkinja Nina Rakić.
Nova vrata za srpsku muziku u Evropi
A da je utisak bio snažan, potvrđuje i činjenica da je žiri festivala izrazio veliko oduševljenje nastupom srpskog ansambla, nakon čega su dogovoreni novi oblici saradnje. Među najznačajnijim planovima izdvaja se priprema postavke Štrausove operete sa srpskom tematikom, u kojoj bi učešće mogla da uzme i proslavljena srpska operska diva Olivera Miljaković, umetnica koja je više od pola veka gradila blistavu karijeru na sceni Bečke državne opere.
Put do zlata vodio je kroz nastupe u najznačajnijim bečkim muzičkim zdanjima: „Sofiensäle”, „Mozart-Haus”, „Strauss Haus”, „Haus der Musik” i, kao kruna svega, legendarnom „Musikverein”– u, čija je Zlatna dvorana simbol vrhunskog umetničkog dometa. Repertoar koji je osvojio Evropu bio je istinska razglednica srpske muzičke baštine. Orkestar je izveo „Klavirski koncert“ profesorke Vere Milanković, unuke velikog naučnika Milutina Milankovića, kao i kompozicije „Heruvim“ i „In memoriam“ priznatog kompozitora Aleksandra Simića. Upravo ta dela donela su snažan umetnički pečat i pokazala da srpska savremena muzika ravnopravno stoji uz najveća svetska ostvarenja.
Posebne emocije izazvalo je izvođenje čuvenog „Srpskog kadrila“ Johana Štrausa Mlađeg, dela nastalog po narudžbini kneza Miloša Obrenovića za prvi Srpski svetosavski bal u Beču 1846. godine. Bogat motivima srpskih starogradskih pesama, ovaj kadril postao je snažan simbol vekovne kulturne povezanosti Srbije i Austrije.