„NIKADA NISAM ODLUČIO BITI KOMPOT OD MARELICE“ Preminuo Slobodan Šnajder (78), autor „Hrvatskog Fausta“
Evropski, jugoslovenski i hrvatski književnik, dramatičar, prozaista i publicista Slobodan Šnajder preminuo je u 78. godini.
Šnajder je rođen 8. jula 1948. u Zagrebu, gde je 1974. diplomirao na Filozofskom fakultetu. Bio je među pokretačima pozorišnog časopisa „Prolog” (1968) i njegov glavni urednik (1971–1975. i 1976–1985).
Prva profesionalna postavka njegove drame bila je „Minigolf“ 1968, u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas „Gavela”), a velike uspehe ostvarile su inscenacije komada „Držićev san“ 1980. u režiji Ljubiše Ristića, i pogotovo „Hrvatski Faust”.
Praizvedbu je ova drama imala na Splitskom ljetu 1982. u režiji Dina Radojevića, da bi potom bila izvedena u JDP-u u režiji Slobodana Unkovskog – ova će predstava trijumfovati 1983. na Sterijinom pozorju, donevši uz to Šnajderu nagradu za tekst, Unkovskom za režiju, Božidaru Smiljaniću za ulogu, Petru Večeku za scenografiju, a dobila je i priznanje Okruglog stola kritike.
Po rečima Miljenka Jergovića, „Hrvatski Faust” je najvažniji hrvatski dramski teksta u doba nakon Miroslava Krleže. Uprkos činjenici da će samo postavka Roberta Ćulija iz 1987. u Teater ad Rur biti odigrana oko 100 puta diljem Evrope i SAD, Šnajder će političkom represijom tokom 1990-ih biti isključen iz hrvatskog pozorišta i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. kad je u varaždinskom HNK Petar Veček postavio „Kod Bijelog labuda“.
„Nikada nisam odlučio biti deklarisan kao kompot od marelice na kojem stoji šta je u tegli. O riziku nisam nikada mislio. Mislio sam svoje”, govorio je Šnajder uprkos pretnjama koje je neprestano dobijao.
No, kako se politička zabrana nije dala protegnuti na Evropu, upravo su u tom periodu mnogi njegovi tekstovi igrani izvan domovine, od Irske do Izraela, od Srbije do Makedonije.
U novom milenijumu, sa promenama političke klime, Šnajder se vraća u teatar i biće od 2001. do 2004. upravnik Zagrebačkog kazališta mladih. U poslednjih četvrt veka više se posvetio romanima, mada je u januaru 2010. za crnu komediju „Enciklopedija izgubljenog vremena“ dobio priznanje za najbolji dramski tekst inspirisan delom i životom Danila Kiša.
Za roman „Anđeo nestajanja” primio je i nagradu „Miroslav Krleža”, za „Doba mjedi” regionalnu nagradu „Meša Selimović”, a ove godine je bio u najužem izboru za međunarodnu nagradu „Aleksandar Tišma”.
Novosadska Akademska knjiga objavila je dve Šnajderove knjige. Treća, „Mara Leib,” bila je u pripremi u trenutku njegove smrti i uskoro će izaći pred čitaoce.
M. S.