Svetinja koja čuva tragove vekovne istorije!
NOVA ETAPA BITISANJA VAVEDENJSKOG MANASTIRA U SREMSKIM KARLOVCIMA Oaza mira u samom srcu varoši već deset godina okuplja vernike
Prošlo je deset godina od kako je 14. januara 2016. tadašnji episkop, a sadašnji mitropolit Vasilije proglasio crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima manastirom, ponovo uspostavivši monaški poredak u toj bogomolji u čijoj dugoj istoriji, svako malo se nailazi na tragove kaluđerskog života u njoj.
U prvoj deceniji nove etape bitisanja Gornje crkve, kako Karlovčani oduvek zovu treći pravoslavni hram u svom mestu posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, čija starost, po novijim arheološkim istraživanjima, kako se i pretpostavljalo, seže do prvih decenija 16. veka, ona se korak po korak preobražavala u manastir, koji se od većine razlikuje po tome što živi i obavlja svoju misiju u srcu jedne varoši.
– Deset godina se navršilo od uspostavljanja, odnosno vraćanja statusa manastira Gornjoj crkvi u Sremskim Karlovcima – priča prvi nastojatelj obnovljenog karlovačkog manastira arhimandrit dr Kleopa (Stefanović). – Pored te činjenice, posebno me raduju duše koje svakodnevno pronalaze spasenje u našem manastiru i koje dolaze iz svih krajeva ne samo Vojvodine, nego iz cele Srbije, ali i iz Austrije, Nemačke, Švajcarske... Razlog zbog kog dolaze u tako velikom broju jesu mošti Svetog oca Nektarija Eginskog. Živimo u veoma teškom vremenu. Mnogi pate od raznoraznih bolesti, posebno maligniteta i teških oblika psihičkih stanja. Kao iguman susrećem sa mnogo bolesnih ljudi, kojima je potrebna pomoć, uteha, reč, bratska ruka. Pored duhovničkog poslušanja predajem u Karlovačkoj bogosloviji, što me zaista čini srećnim, tako da pola dana provodim na nastavi, a pola sam na raspolaganju vernicima, bolesnicima, zapravo svima kojima je potrebna uteha i pomoć.
Prema odluci mitropolita Vasilija, ta karlovačka svetinja je ženski manastir. Uvreženo je verovanje da je ona to bila i u 16. veku i da je Sveta mati Angelina u njoj boravila dok je živopisana njena zadužbina u Krušedolu, a da je despotica Jelena, udovica Svetog Stevana Štiljanovića bila deo ovdašnje ženske monaške obitelji. Sadašnju monašku obitelj odnedavno čine i dve monahinje iz Sremske Ravanice, kako još nazivaju manastir Vrdnik, i jedna iskušenica, za koju se otac Kleopa nada da će za Vaskrs obući monaško ruho.
Počivalište dva patrijarha
Vavedenjska crkva je tokom vekova u više navrata obnavljana, a prilikom obnove 1903. godine po želji patrijarha Georgija Brankovića dograđena je kripta ispod oltara. U njoj su sahranjeni patrijarsi Georgije Branković i Lukijan Bogdanović. I manastirska porta prava je nekropola. Između ostalih tu počivaju hilandarski arhimandrit Gerasim (1761), monahinje Evgenija i Marija iz Novog Sada za koje se veruje da su se podvizavale u nekadašnjim manastirskim kelijama, karlovački trgovac i zakupac pošte Jakov Andrejević... Od pre nekoliko godina tu je sahranjen i komandant srpske vojske u revoluciji 1848. godine Đorđe Stratimirović.
– Polako, ali sigurno se oseti blagoslov Svete majke Angeline. Po predanju, ona je boravila ovde dok je čekala da se završi manastir u Krušedolu. Nadamo se da će nam se pridružiti još monahinja. Uslovi za to postoje, jer u konaku imamo osam kelija. Manastir je za ovih deset godina postao poseban centar duhovnosti, oaza gde nema podela, politike, gde su ljudi pozvani da žive po Jevanđelju. To je bila moja želja i postigli smo da se svi osećaju kao kod svoje kuće – kaže otac Kleopa.
Najveći građevinski poduhvat preduzet od pretvaranja Gornje crkve u manastir jeste gradnja konaka. To je, po rečima oca Kleope, prvi objekat posle sto godina koji je crkva podigla u Karlovcima.
Zaštitnica Karlovaca
„Otkako sam primio manastir na upravljanje, želja mi je bila da se živopiše ikona Bogorodice koja će imati sve prepoznatljive elemente Sremskih Karlovca”, kaže iguman Kleopa. „Autorka ruskog porekla koja je izrazila želju da bude anonimna, naslikala je Bogorodicu karlovačku za koju sam napisao aktist. U rukama ona drži dva čokota, jedan je čokot grožđa od kog vinogradari proizvode vino, a koje će postati krv Hristova, dok je drugi čokot Hristos. Svakog petka u 18 sati služimo joj akatist s posebnim akcentom da čuva Sremske Karlovce, sve žitelje, a posebno vinogradare. Voleo bih kada bi se na njen dan okupljali vinogradari u manastiru da osete da je manastir i njihova kuća bez obzira kojoj parohiji pripadali”...
– Božijom pomoću i uz pomoć dobrih ljudi i vernika sa svih strana sagradili smo konak i osposobili smo ga za korišćenje. U njemu funkcioniše, zahvaljujući protinici Aleksandri, supruzi Bojana Ninkovića koji je službovao neko vreme u manastiru, i galerija u kojoj se može pronaći sve potrebno za duhovni život vernika od molitvenika, preko druge duhovne literature i ikona do lekovite vode od tamjana kojom svako može da se posluži. Manastir nema kao drugi zemlju niti šume, i mi u njemu zaista ispunjavamo ono što je svojstveno monasima, a to je da žive od svog rada – dodaje iguman.
Nakon konaka na red je došlo i uređenje porte koja je dobila nove behaton staze od jedne priložnice. Predmet uređenja je i česma u porti koja u tom procesu treba da bude obložena mermerom i ima četiri ikone. Detalj koji odskora krasi dvorište je drveni krst, ručno rađen u duboprezu, dar priložnika iz Rumunije, u kojoj je otac Kleopa bio na doktorskim studijama. U planu je da na donjem nivou porte bude plastenik, iz kog bi se monaška obitelj snabdevala povrćem i voćem.
– Manastir živi svojim životom s molitvom i mirom. Svako je dobrodošao da oseti taj mir kojim zrači ova duhovna oaza u Karlovcima – poručuje otac Kleopa sa kojim u manastiru služi odnedavno otac Božidar Vasić.
Zorica Milosavljević