AUTORSKI TEKST PROF. DR BORISA STOJKOVSKOG ZA KCNS Blokade fakulteta kao vrhunac zloupotrebe sistema obrazovanja - DA LI SMO NAUČILI LEKCIJE?
Na univerzitetima u Srbiji 1. oktobra tradicionalno počinje nova školska, odnosno akademska godina. U normalnim okolnostima to bi bio povod za razgovore i analize vezane za nastavni proces i naučna istraživanja ili projekte koji se sprovode na visokoškolskim ustanovama diljem Srbije.
Nažalost, međutim, zahvaljujući ekstremističkom blokaderskom pokretu već drugu uzastopnu školsku godinu na univerzitetima dočekujemo sa ružnim reminiscencijama na period od decembra 2024. godine. Po lošem pamtimo najveću krizu na univerzitetima i uopšte u obrazovnom sistemu u poslednjih nekoliko decenija koja je za cilj nesumnjivo imala ne samo devastiranje celokupnog srpskog obrazovnog sistema nego i rušenje države.
Šta su blokade i blokaderski pokret doneli kao najveće zlo Srbiji? Najpre, rasplamsavanje blokada univerziteta, inače protivzakonitih aktivnosti, dovelo je do naglog prekida nastavnog rada na našim visokoškolskim ustanovama. Umesto redovnog održavanja predavanja, vežbi, konsultacija, ispita i svih drugih prirodnih aktivnosti za univerzitete, dobili smo pretvaranje fakulteta u ideološke tabore i ćelije organizacija koje su za cilj imale destabilizaciju društva. Dakle, sve ono što je potpuno suprotno definiciji univerziteta kao zajednice profesora i studenata. Zloupotrebljen je na najeklatantniji i najflagrantniji način pojam autonomije univerziteta. Svako nezakonito delovanje, poput blokada i svih drug ih aktivnosti koje su pratili ovo ponašanje, okarakterisano je kao nekakva autonomija univerziteta, sloboda govora i mišljenja ili tome slično. Pojavno, sigurno je lisica koja je protrčala novosadskim Filozofskim fakultetom, najupečatljivija slika koja donekle najbolje oslikava razmere katastrofe koje su univerzitetima donele ove nezapamćene blokade. Pretvaranje fakulteta u skvotove, hipi-komune (bez ikakve suštinske veze sa hipi-pokretom), u potpunosti je srozalo ulogu visokoškolskih ustanova koje za cilj imaju da školuju kvalitetan kadar i unapređuju svaki segment društvenog života u Srbiji.
Druga najveća, i duboko sam ubeđen najrazornija, posledica ovih protivzakonitih (pa i nerazumnih) poteza jeste sejanje podela i mržnje u društvu. Blokaderi i njihovi inspiratori su započeli prljavu kampanju širenja mržnje i stigmatizacije svih koje percepiraju kao svoje političke i ideološke protivnike. Stvorili su jednu stravičnu podelu u društvu da možete biti samo za i protiv njih, jer ako niste na njihovoj strani vi ste, po automatizmu, za vladajuću stranku. Na taj način isključili su ne samo brojne pristalice Srpske napredne stranke i predsednika Aleksandra Vučića i pristupili njihovoj potpunoj dehumanizaciji, već su odbacili i sve ljude koji se politikom ne bave ili stvari posmatraju na neki drugi način koji nije u saglasnosti sa blokaderskim svetonazorom. Njihova nametnuta vizura Srbije i sveta postala je pseudoreligijski credo koji je poprimio oblike dogme sa krajnje bizarnim ritualima. Svako ko u njihovu dogmu ne veruje, a to je ogromna većina studenata, nastavnog kadra i uopšte svih građana Srbije, dobijao je podrugljive nadimke i uvrede. Razmere njihovog širenja mržnje i uvreda izgubile su svaki rezon. Dovoljno je samo letimice pogledati društvene mreže i videti na kolike su izlive mržnje spremni blokaderi.
Ta strahovita mržnja koja je posejana ide do ekstrema gde su kolege prestale da se javljaju jedni drugima. Štaviše, pojedinci su odbili da šalju radove za časopise, da budu recenzenti i time kolegama dodatno komplikovali naučni rad. Blokaderi su učinili da je vododelnica međuljudskih odnosa postala ideologija blokaderskog pokreta. Ako ste samo za to da se živi normalno, mirno, da se radi a ne da se koristi svaka prilika za izazivanje nasilja, mržnje i vređanja ljudi, već ste okarakterisani kao neprijatelj. I upravo je to sigurno najgora posledica svega što nam se desilo od decembra 2024. godine kada su pod velom i maskom borbe za odgovornost za novosadsku tragediju od 1. novembra i urušavanja nadstrešnice, zapravo blokaderi krenuli u rušenje države preko obrazovnog sistema. Politici nije mesto na univerzitetu, a još manje u osnovnim i srednjim školama, među maloletnom decom. Ideološko delovanje je zakonski zabranjeno, jednako kao i svako drugo političko organizovanje. Izričitost zakonodavca je jasna i u Srbiji jednako kao i u drugim zemljama, gde se bilo kakvo političko i ideološko delovanje ume veoma strogo kažnjavati. Svedočili smo izlivima ozbiljne policijske akcije protiv studenata na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama ili Nemačkoj, kada su se protesti održavali povodom krize i ratova koji se vode na Bliskom Istoku, dakle hiljadama kilometara od samih univerziteta.
Jasno je da je ideologizacija visokog obrazovanja u Srbiji aktivnost koja postoji od 1945. godine naovamo. Činjenica je da je prethodnih decenija bilo odveć isuviše primera ne samo ogoljenog nepotizma, nego i zapošljavanja ne po naučnim i ljudskim kvalitetima, nego po ideološkoj podobnosti, zbog čega veliki broj članova akademske zajednice, nažalost, nema nikakvog moralnog skrupula, a naučno nisu ostavili nikakav trag. U suštini, pojedini se tu nikada nisu ni bavili nikakvom naukom. U takvim okolnostima, mnogi među blokaderima-predvodnicima su zapravo ljudi koji su tu sve vreme da šire ekstremnu levo-liberalnu ideologiju i sada se ukazala prilika da izmanipulišu deo studenata i pod maskom borbe za pravednije društvo da pokušaju da sprovedu obojenu revoluciju i da destabilizuju državu. U tome, na sreću, nisu uspeli, država je pokazala izdržljivost i odlučnost i uprkos zaista žestokim napadima i mnogo teškim iskušenjima uspela da prevaziđe ovaj nimalo lak nalet blokadera.
No, mržnja koju su posejali i indukovali prema onima koji se ne slažu sa ovakvim načinom zloupotrebe fakulteta i univerziteta je ostala. Targetiranje i stigmatizacija i profesorskog kadra i studenata bila je bespoštedna i izazvali su lavine i bujice izliva mržnje i ružnih reči svojih istomišljenika u javnom prostoru. Umesto tolerancije, kulture dijaloga, poštovanja različitosti, kolegijalnih i ljudskih odnosa, ponudili su podelu društva, mržnju, etiketiranje i vređanje. To je nešto što će zaista teško da bude prevaziđeno, ma koliko apeli za dijalog, mir, stabilnost i dijalog u društvu bili jaki. Pruženu ruku imaju od vrha države, predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, njegovog savetnika Miloša Vučevića, pa sve do svih onih građana ove zemlje, profesora, studenata i svih drugih koji žele da žive u miru i stabilnoj državi i nemaju problem da razgovaraju sa svakim, bez obzira na političko i ideološko usmerenje, dokle god se komunicira na adekvatan i civilizovan način. Uostalom, zar razmena mišljenja i argumenata nije obogaćujuća sama po sebi? Zar zaista prava različitost jeste da budemo jedno i da razgovaramo bez obzira da li podržavamo vlast, opoziciju ili smo sasvim apolitični i neutralni kada su ovakve teme u pitanju. Odgovor na to, nažalost, i dalje su samo mržnja i stigmatizacija ljudi.
Razaranje autoriteta univerziteta, ali i profesije nastavnika i profesora na svim nivoima školovanja je takođe jedna jako teška posledica blokaderskog delovanja u poslednje dve godine. Tome su zamajac dali i oni profesori koji su bespogovorno o bezrezervno podržali blokade i čak dopustili sebi da slede ogromnu manjinu ekstremista među studentima i da ih proglašavaju za nobelovce, budućnost Srbije, te mladost koju treba slediti. Takva manipulacija je ozbiljno problematična, budući da univerzitet u svojoj osnovi, kako smo istakli, je zajednica profesora i studenata. Nesporno je da profesori treba da saslušaju mišljenja i razmišljanja svojih studenata, ali isto tako, ne treba zaboraviti da smo mi tu i da ta mišljenja usmerimo, te da ih učinimo kritički zasnovanim, a ne ideološki obojenim, što je ionako i zakonski zabranjeno.
Ovom prilikom nećemo se zadržavati na drugim jako bitnim posledicama blokada. Tu su najpre teško nadoknadivi časovi vežbi i predavanja, pre svega kada su u pitanju primenjene nauke. Tu je i nedostatak socijalizacije, tako značajan kada ste mlada osoba koja je došla u drugi grad na studije. Umesto lepih uspomena i druženja u studentskim danima, ogroman procenat naših akademaca ostao je uskraćen za celu jednu školsku godinu, a sve zbog agresivne manjine koja je pomislila da se može igrati državom i politikom. Kada se dodaju dve školske godine koje su propuštene zbog pandemije, dobijamo ukupno tri godine koje su mnoge generacije provele odsečene od školskog sistema, obrazovanja i učenja. To predstavlja zaista ozbiljan udarac na školovanje niza mladih novih generacija. Pri tome, pandemija je bila nešto što je zahvatilo ceo svet i što je sasvim iskliznulo iz bilo kakvih okvira normalnog života. Blokade fakulteta, pak, indukovane su spolja i predstavljale su ozbiljan i težak udarac koji je već doveo do stagnacije rada na univerzitetima, a u mnogim aspektima i do opadanja naučne produktivnosti.
Sve ovo napred rečeno najbolje pokazuje koliko je besmislena ideja da se blokira rad nastave i visokoškolskih ustanova. Zaista, ne možemo dovoljno puta pomenuti da politika mora biti odvojena od fakultetskih zgrada i univerzitetskih kampusa, a o školama da ne govorimo. Ideja da se ide u blokade ili odlaganje čak početka školske godine zbog predizborne kampanje i političkog delovanja predstavlja još jedan u nizu strašnih nasrtaja na obrazovni sistem, a još više protivzakonitu zloupotrebu naših univerziteta. Naš zajednički zadatak jeste da 1. oktobra započnemo sa prijemom brucoša i da krene normalno nastavni proces. Sve ostalo je sasvim legitimno, ali isključivo van fakulteta. Tamo svaki student ili svaki pripadnik nastavnog i nenastavnog osoblja na fakultetima, univerzitetima i visokim školama ima apsolutno pravo da bude politički aktivan i da glasa za opciju koju god želi 25. oktobra na vanrednim parlamentarnim izborima. Uostalom, zagarantovano demokratsko pravo jeste da svaki građanin bira i da bude biran. Niti se može, niti treba, ikome zabraniti politička aktivnost, aktivizam ili pak pasivni pristup, neutralnost i apstinencija. Sve su to sasvim legalni i legitimni stavovi koje svako može slobodno da iskazuje, dokle god je u granicama zakona.
Ulazimo u oktobarski ispitni rok na fakultetima u Srbiji. Zajedno sa studentima koji polažu ispite, oktobar će biti i mesec gde će država i društvo polagati ispit i gde će se moći najbolje sagledati jesmo li kao celina naučili lekcije koje se tiču funkcionisanja države i visokoškolskih ustanova. Zajednički cilj treba da nam bude da taj ispit položimo sa najvišom ocenom i pokažemo da smo zrelo i odgovorno društvo koje neće birati put haosa, anarhije, bezumlja, mržnje i potpune blokade ne samo univerziteta nego cele zemlje. Mladi ljudi imaju energiju, imaju srce koje ih vodi, i od toga nema suštinski ni ništa prirodnije. Zato je potrebno da se ta energija usmeri u nešto kreativno, u učenje, u rad u svakodnevnu borbu da se usavršavanjem i učenjem zajedno sa svojim profesorima, zaista izgradi bolja budućnost u Srbiji. Manipulisanje omladinom ni na koji način neće rešiti niti jedan društveni problem, već će stvoriti nov, a one koji stoje iza ovog pokreta neće dovesti na vlast, to je valjda svakome već jasno. Zloupotreba obrazovnog sistema, kroz pokušaje nezakonitog blokiranja rada univerziteta više ne sme da se dogodi i iskreno se nadamo da neće biti potrebe da se tako nešto i sprečava. Postoji dovoljno problema i u obrazovanju, i u nauci, i oni treba da se rešavaju isključivo u institucijama sistema, kroz dijalog relevantnih političkih činilaca i naravno akademske zajednice. Na kraju ovog meseca, treba da se pogledamo u oči, da pružimo jedni drugima ruku, da uspešno položimo ispit i zrelog društva i države i da nastavimo putem stabilnost. Na univerzitetima i fakultetima treba da se bavimo nastavom, naukom, da svoje studente podučavamo, da svi zajedno kritički promišljamo naše naučne oblasti i da kroz to im svima objasnimo i pokažemo kako se može na pravi način doprineti razvoju naše zemlje.