KRUŠEDOLSKO BLAGO KONAČNO U MUZEJSKIM VITRINAMA Na korak od realizacije dugogodišnje ideje u čuvenom fruškogorskom manastiru
U godini u kojoj se navršava pet vekova od kanonizovanja Svetog vladike Maksima Brankovića, jednog od osnivača manastira Krušedol, u toj svetinji konačno će biti sprovedena u delo dugogodišnja ideja da deo u ogromnom mnoštvu umetničkih, bogoslužbenih i drugih vrednih predmeta, koje je ona stekla tokom svog polumilenijumskog postojanja, bude u specijalno uređenom i opremljenom muzejskom prostoru – riznici, izložena pogledima svih koji u nju kroče.
Na inicijativu bratstva, a sa blagoslovom mitropolita sremskog Vasilija, pre više od deset godina započeta je realizacija te zamisli u zapadnom konaku, na poslednjem spratu, koja će, sva je prilika, u septembru ove godine rezultirati otvaranjem riznice i izložbe koja će biti deo stalne postavke u dvema manastirskim prostorijama. Tom izložbom će biti i obeleženo 500 godina otkako je izdanak svete porodice Branković, vladika Maksim, nedugo posle smrti, 1526, upisan u Diptih svetih.
– Svaki manastir poseduje riznicu, takozvane đakonike, u kojima su se čuvali bogoslužbeni predmeti, knjige, sve ono što je vredno i vrednosno svedočanstavo trajanja i postojanja manastira – kaže član komisije obrazovane da zahtevan posao formiranja riznice privede kraju, rektor Karlovačke bogoslovije protojerej-stavrofor mr Jovan Milanović.
Riznica manastira Krušedol u nezvaničnom obliku postoji još od srednjeg veka, od majke Angeline i njenog sina Maksima
– Riznica manastira Krušedol u neoficijelnom smislu postoji još od srednjeg veka, od majke Angeline i njenog sina Maksima. Zbog specifičnog mesta na kom se nalazi, uloge koju je imao u istoriji, krušedolski manastir je posedovao najveću i najbogatiju riznicu. Njena specifičnost su direktni predmeti i dokumenti koji manastir opisuju od osnivanja pa do današnjih dana. U riznici manastira Krušedol, najvažnije, iako su one izložene u manastirskoj crkvi, jesu mošti Svetih Brankovića, u to se svrstavaju i svi drugi elementi koji svedoče o trajanju i opstajanju naše kulture i duhovnosti na ovim prostorima. U tu grupu spadaju i vredne ikone među kojima se i one za koje se može pretpostaviti da su nastale u vreme Svetih Brankovića. Tu su i predmeti koji su nastali na zahtev te svete porodice, poput Maksimovog Jevanđelja.
Vekovima formirana riznica krušedolskog manastira u opštem smislu, tokom Drugog svetskog rata bila je predmet ustaške pljačke, izneta izvan zidina manastira i otpremljena kao deo kontigenta od 40 vagona neprocenjive duhovne i kulturne baštine sa naših prostora, u Zagreb. Na sreću, dobar deo je vraćen, ali za neke predmete se ni danas ne zna gde se nalaze. U manastiru se čuva dosta toga, što će u najvećoj meri i biti deo buduće postavke, ali najvredniji primerci posle Drugog svetskog rata završili su u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
Između ostalog, u Muzeju SPCu Beogradu čuva se čuveno Maksimovo Jevanđelje, koje se zbog načina izrade svrstava u umetničko delo. Ono je okovano srebrom koje je pozlaćeno i ispisano tekstom. Rad je jeromonaha Pankartija iz 1514. godine. Iznad raspeća u vrhu jevanđelja prikazan je lik vladike Maksima do pojasa kako desnom rukom blagosilja, a u levoj drži Jevanđelje. Izuzetno vredan eksponat iz Krušedola koji se čuva u Beogradu je i mitra, ručni rad Kantakuzine Branković iz 1433. godine, koja je raritet na nivou čitave Srpske pravoslavne crkve.
– Međutim, i ono što se nalazi u manastiru predstavlja toliko veliku i vrednu celinu da je mitropolit preduzeo korake da se sve pripremi i izloži. Predmeti se mogu podeliti prema kategorizaciji predmeta iz perspektive crkvene riznice. Crkvene utvari ili predmeti među kojima su kadionice, putiri, diskosi, darci, prekrivači - sve ono što se koristi u bogosluženjima čini jednu grupu. Tu spadaju i bogoslužbene knjige među kojima ima primeraka donetih iz Rusije u 16. veku. Ikone nastale u širokom vremenskom i stilskom rasponu, počev od poznovizantijskog perioda. Manastir je bio stecište važnih ličnosti i mecena mnogim velikim umetnicima, pesnicima, piscima. Bio je i vrlo važno mesto na proputovanjima srpske kraljevske dinastije Obrenović, koja je ostavila je veliki trag u njemu. Činjenica da je tu sahranjena kneginja Ljubica, supruga kneza Miloša, koja je imala specifičan odnos ne samo prema Krušedolu nego i prema Sremskim Karlovcima, kao i kralj Milan Obrenović, dovoljno govori o tome kako je čitav set kraljevskog nameštaja, porodičnih portreta Obrenovića, od kneza Miloša do kralja Milana, dospeo i čuva se manastiru Krušedol. Kada se sve uzme u obzir, dobija se zavidan fundus, koji će samo delom biti izložen, jer ne može sve da stane u vitrine – priča Milanović.
On kaže da se očekuje da do kraja marta počne unutrašnje uređenje, koje podrazumeva između ostalog, kre-čenje dve izložbene prostorije i izradu vitrina na osnovu prethodno definisanog koncepta. Šta će se od svega naći u njima, odlučiće komisija kojoj
je poveren taj zadatak. Da li će na policama na otvaranju izložbe biti neki od manastirskih predmeta koji sada čine fundus Muzeja SPC, još nije poznato. S obzirom na značaj projekta i potrebe da se predoči celovitost rizničkog blaga manastira, to bi bilo više nego potrebno. U planu je razgovor komisije na čelu sa mitropolitom Vasilijem sa patrijarhom Porfirijem i Svetim Sinodom o tome.
Po Milanovićevim rečima, u prethodnom periodu preduzeti su značajni potezi da se osposobi kutak u manastirskom konaku za riznicu. Ona je uređena po muzejskim standardima sa najsavremenijim protivpožarnim i protivprovalnim i drugim sistemima zaštite. Prema provbitnom planu, u jednoj prostoriji bi trebalo da budu izloženi bogoslužbeni i duhovni artefakti, a u drugoj zaostavština dveju dinastija koje su postale sinonimi manastira - Svetih Brankovića i Obrenovića.
Najveći deo eksponata je restauriran i propisno zaštićen čeka momenat kada će popuniti izložbeni prostor. U tom poslu učestvovale su naše najvažnije ustanove - Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kultre, Galerija Matice srpske i Galerija Srpske akademije nauka i umetnosti, Biblioteka Matice srpske, Muzej Vojvodine. Kraljevski nameštaj treba da prođe kroz ruke restauratora, a zalaganjem ministra kulture Nikole Selakovića tri portreta Obrenovića su još u procesu restauracije i konzervacije, pa se računa i na njih u osmišljavanju koncepta postavke.
Nameštaj iz bečkih i pariskih radionica
U sastavu buduće postavke biće i deo nameštaja koji je kraljica Natalija Obrenović svojevremeno poklonila svetinji, kojim su opremljene u to vreme dve memorijalne prostorije - spavaća soba i radni salon, što je manastiru davalo aristokratski ton tokom prvih decenija 20. veka. Posle Drugog svetskog rata ostali su u posedu manastira bračni krevet, radni sto i šest stolica, kojima je potrebna restauracija. Nameštaj u spavaćoj sobi izrađen je u bečkim radionicama 1900, dok je onaj iz radnog salona delo vodećeg pariskog majstora Viktora Emona i nastao je krajem sedamdesetih godina 19. veka.
Incijativa o otvaranju riznice uživa i podršku Pokra-jinske vlade čija predsednica Maja Gojković je pred kraj prošle godine posetila manastir i uručila ugovor o dodeli pet miliona dinara za završetak radova.
– Na prostrima Karlovačke mitropolije manastir Krušedol je bio centralni srpski manastir i bio je u žiži svih dešavanja – naglašava Milanović. – Nalazi se među prva četiri manastira u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. On je čudesna riznica i jedna od najposećenijih svetinja i u turističkom smislu. Kao narod skloni smo brzom zaboravu. U 21. veku kada imamo sve slobode, sve mogućnosti i prava, doživeli smo da Sabori majke Angeline budu mnogo manje posećeni nego u vreme žestokog komunizma kada je politička vrhuška vršila represiju zbog odlazaka u hramove. Verujemo da ćemo kada riznica otvori vrata i narod prođe kroz njih, oživeti taj duh i prisetiti se značaja manastira za nas.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.