Jutarnja slika sa Oficirca: Tamo gde dan počinje tiho uz pecaroše i prve kupače na mirnoj obali Dunava
Dok se na novosadskom Štrandu već u prepodnevnim satima može naslutiti užurbana atmosfera letnjeg vikenda, na drugoj strani Dunava, na Oficircu, jutro protiče znatno mirnijim tempom.
Bez velike gužve i glasne muzike, ova plaža polako se budi, a prvi posetioci koriste priliku da uživaju u tišini i hladu pre nego što sunce dostigne svoj vrhunac.
Na obali se mogu videti pecaroši koji strpljivo zabacuju udice i čekaju ulov, ne obazirući se na povremene prolaznike. Tek poneka porodica već je pronašla mesto na pesku, dok najmlađi koriste priliku da se igraju uz obalu, daleko od uobičajene gradske vreve.
Ugostiteljski objekti koji rade na plaži tek se pripremaju za ostatak dana. Zaposleni nameštaju stolove i suncobrane, dopremaju piće i proveravaju da li je sve spremno za prve goste koji će, kako temperatura bude rasla, pristizati u sve većem broju. Dotle, čuju se tek zvuci metli koje prolaze preko terasa i poneki razgovor zaposlenih uz jutarnju kafu.
Posebnu sliku ovog leta plaži daje i nizak vodostaj Dunava. Zbog povlačenja reke, peščani pojas između obale i vode znatno je duži nego što je to uobičajeno, pa posetioci do reke prelaze preko širokog prostranstva peska.
Iako Oficirac tokom popodneva postaje jedno od omiljenih mesta za kupanje i druženje Novosađana, vikendom ujutru on zadržava sasvim drugačiji ritam. Ovde nema žurbe – tek nekoliko šetača, pecaroši, porodice koje su poranile i mirna površina Dunava stvaraju atmosferu koja više podseća na beg od gradske vreve nego na jednu od najposećenijih novosadskih plaža.
Kako se približava podne, na Oficircu je sve više kupača, a mirno jutro polako ustupa mesto letnjoj živosti. Ipak, oni koji su poranili kažu da je upravo to vreme najlepši deo dana – kada plaža još pripada tišini, šumu reke i ponekom zabačaju pecaroškog štapa.