Nedostajalo sportske sreće
CELA EVROPA GOVORILA O PARTIZANU, IAKO JE REAL PODIGAO PEHAR: Pre 59 godina crno-belima titula šampiona iskliznula iz ruku
Svaki od 365 dana u godini ima svoju priču koja podseća na značaj i veličinu Fudbalskog kluba Partizan u evropskom fudbalu.
– A danas je jedan od onih zbog kojeg svaki navijač crno-belih može da bude ponosan, bez obzira što rezultat tog 11. maja 1966. godine nije bio povoljan po igrače trenera Abdulaha Gegića. Te majske večeri pre 59 godina u Briselu pobedio nas je Real Madrid i osvojio šestu titlu šampiona Evrope, a malo je nedostajalo da pehar najbolje ekipe u Evropi završi u vitrinama našeg kluba. Nedostajalo je samo 20 minuta i malo sportske sreće – navodi se na sajtu FK Partizan.
„Partizanove bebe“ su te sezone bile evropska senzacija. Tim koji je rušio sve pred sobom i koji je do finala u glavnom gradu Belgije stigao bez ijednog jedinog primljenog gola na domaćem terenu.
U to vreme, Kup Evropskih šampiona su igrali samo prvaci svojih država, a pod naletima Parnog valjka su padali Nant, sastavljen od pola tuceta reprezentativaca Francuske, a zatim i najbolji tim Zapadne Nemačke – Verder iz Bremena.
Onda je usledio dvomeč četvrtfinala protiv Sparte iz Praga koja je nakon pobede od 4:1 u prvom meču, iz Beograda otišla sa pet golova u svojoj mreži i na kraju je jačinu crno-belih na svojoj koži osetio i Mančester junajted.
– Mediji su obožavali igrače Partizana, videli su u njima kvalitet za najviša dela i, bez obzira što će sa druge strane terena biti petostruki šampion Evrope, Real Madrid, niko se nije usudio da Špance stavi u ulogu favorita. Protiv takvog Parnog valjka koji je postao prva ekipa iz Istočne Evrope koja je stigla do finala najkvalitetnijeg evropskog takmičenja niko nije smeo da se kladi. To je bila mašinerija koja je gazila sve pred sobom – piše na FK Partizan.
A, gazila je u briselskom finalu i najtrofejniji evropski klub. Pritiskala ga i od 55. minuta imala prednost 1:0 nakon gola Velibora Vasovića. Slavlje je bilo spremno, sve je išlo na ruku ekipe trenera Abdulaha Gegića, a onda su Španci preko Amansija i Serena u 70. i 76. minutu napravili preokret i, složili su se kasnije to svi, nezasluženo stigli do trofeja.
– Titula te godine jeste otišla u Madrid, ali je cela Evropa govorila samo o Partizanu i njegovim bebama, a nas 11. maj i u ovoj jubilarnoj godini u kojoj slavimo osam decenija postojanja kluba podseća zašto se ime našeg kluba širom sveta izgovara sa poštovanjem – dodaju crno-beli.
PUT DO FINALA
Šesnaestina finala
Partizan – Nant 2:0 (Beograd, 22.9.1965)
Nant – Partizan 2:2 (Nant, 13.10.1965)
Osmina finala
Partizan – Verder 3:0 (Beograd, 9.11.1965)
Verder – Partizan 1:0 (Bremen, 17.11.1965)
Četvrtfinale
Sparta Prag – Partizan 4:1 (Prag, 2.3.1966)
Partizan – Sparta Prag 5:0 (Beograd, 9.3.1966)
Polufinale
Partizan – Mančester junajted 2:0 (Beograd, 13.4.1966)
Mančester junajted – Partizan 1:0 (Mančester, 20.4.1966)
Finale
Partizan – Real Madrid 1:2 (Brisel, 11. 5. 1966)
Stadion: Hejsel. Gledalaca: 46.575. Strelci: 1:0 Vasović u 54, 1:1 Amansio u 70, 1:2 Serena u 75. minutu.
PARTIZAN: Šoškić, Jusufi, Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Galić, Pirmajer. Trener: Abdulah Gegić.
REAL MADRID: Arakvistan, Paćin, Sančiz, Piri, De Filipe, Zoko, Serena, Amansio, Groso, Velaskez, Hento. Trener: Migel Munjoz.