Boškan, Pivaš, Janjić, Paunović
OVI IGRAČI STIŽU NA VELIKU SCENU SRPSKOG FUDBALA: Branislav Novaković, sportski direktor Kabela, o Vošinim biserima
Sa gotovo pet decenija iskustva u fudbalu, Branislav Novaković ostavio je dubok trag na srpskoj sceni.
Od preko 400 odigranih utakmica u dresu FK Vojvodina u kojoj je dve sezone nosio kapitensku traku, preko uspešnog rada u omladinskoj školi „Ilija Pantelić“ i brojnim generacijama talenata koje je iznedrio, do angažmana u FSS i u inostranstvu, Novaković je ime koje se vezuje za razvoj i brušenje mladih igrača.
Danas, kao sportski direktor FK Kabel, ima jasnu misiju: da pokaže da rad donosi rezultate, i da stvori snažan most između omladinskog i seniorskog fudbala u Voši. Istovremeno, cilj je da se mladim talentima omogući prostor da ostvare svoj pun potencijal kako bi jednog dana ravnopravno zaigrali na “Karađorđu”, kao i u dresu reprezentacije Srbije.
– Ponosan sam na svoj “staž” u Vojvodini, bilo na terenu, bilo posle igračke karijere u omladinskoj školi, gde smo 2012. i 2013. godine osvojili i državno prvenstvo, u vreme kada je trener bio pokojni Milan Kosanović. Sjajne su to generacije igrača bile tokom godina, od Laneta Jovanovića, Sergeja Milinkovića Savića, Dušana Tadića, do Kataija i Miće Ivanića i drugih, a sa mnogima sam i danas u prijateljskim odnosima, redovno se čujemo, zovu me za različite savete, jer se sećaju podrške koju su dobijali. To mi je jako važno, da se očuva ta ljudskost u komunikaciji, da se neguje pedagoški pristup svakom pojedincu, i da se brine o igračima. Kada pogreše na terenu, potrebno je posle razgovarati sa njima, argumentovano im ukazati na mogućnosti koje su propustili, pomoći im oko individualnih treninga, ili prosto nekada ih samo zagrliti i dati reči ohrabrenja – počinje Novaković priču za sajt FK Vojvodina.
Takav pristup ste primenjivali i u radu sa nacionalnim timovima i u inostranstvu?
– Posle Voše sam bio angažovan i u FSS, kao deo stručnog štaba nacionalnih timova na evropskim prvenstvima. Te 1999. smo bili četvrti u Evropi, na EP u Helsinkiju, sa selektorom Miletom Tomićem, bio je to izuzetan rezultat, a treće mesto smo uzeli sa kadetima 2022. godine u Izraelu, kada nismo izgubili utakmicu na celom šampionatu. Potom sam bio i deo stručnog štaba Radovana Krivokapića u Lasku iz Linca. Tamo sam se trudio da spojim najsavremenije tehnologije, kakve koriste najbolji evropski klubovi, sa srpskim modelom rada i pedagoškim pristupom koji daje rezultate. Zadovoljan sam što su iz te ekipe čak petorica igrača ostvarila milionske transfere, uključujući i Keba Sisea koji je otišao u Aston Vilu.
Ipak, odlučili ste da se vratite i prihvatite ulogu u Kabelu. Kako je došlo do toga?
– Posle Austrije želeo sam da odem u penziju, da se odmorim u mom Kneževcu, ali stigao je poziv Dragoljuba Zbiljića, predsednika FK Vojvodina. Njegova ideja je bila da Kabel postane razvojni klub po meri Vojvodine, mesto gde mladi igrači Voše mogu da dobiju šansu, stiču važne minute na terenu i dobijaju priliku da se unapređuju. Nisam mnogo razmišljao, jer je projekat bio zamišljen veoma ambiciozno, pa sam odlučio da probam da sa Dragoljubom napravim nešto dobro i kvalitetno.
Kako je izgledala prva sezona na čelu sportskog sektora?
– Od novembra sam tu. Oformili smo stručni štab i išli korak po korak, bez pritiska da odmah uđemo u viši rang. Ipak, zahvaljujući radu glavnog trenera Dušana Bajića i njegovog tima, kondicionog trenera Vlade Šipke, trenera Marka Petrovića, Nebojše Filipovića, trenera golmana Gorana Ćurka i fizija Stefana Dimitrova, uspeli smo da brzo stabilizujemo ekipu. Imali smo šest, sedam bonusa u prvom timu sve vreme, vezali čak 12 pobeda zaredom i kada se ukazala prilika da uđemo u Prvu ligu Srbije, iskoristili smo je.
Šta vidite kao najveću dobit tog projekta?
– Najveća dobit su mladi igrači. Iz tog prošlogodišnjeg sastava, Novevski je napredovao i postao pouzdan i kvalitetan univerzalni bek, a Sukačev je imao 10 golova i 14 asistencija, što dovoljno govori o njegovom kvalitetu i raskoši. Drago mi je da je dobio šansu u Vojvodini ove sezone, zaslužio ju je radom i ponašanjem.
Veliki je broj talentovanih igrača o kojima i ove sezone vodite brigu u redovima Kabela?
– Imamo nekoliko bisera srpskog fudbala i to je izvanredna stvar. Vuk Boškan (2006. godište) je moderan špic od 190 cm, sjajan karakter, ima izvanredan osećaj za gol i kontakt s loptom. Andrej Pivaš (20 godina) je moderan vezista, može da igra na osmici i desetki, uz odličan pregled igre i realizaciju. Dario Janjić (20 godina) je levonogi vezista, hrabar je i lucidan, prošle sezone bio je najbolji igrač trećeg ranga. Nikola Ninković (18 godina) je došao iz omladinskog pogona Vojvodine, od njega očekujemo da pokaže talenat, a tu je i Uroš Paunović desno krilo, možda i najbolji igrač Kabela u prvih šest kola, trenutno je na pozajmici iz Vojvodine. Pratimo i igrače na pozajmicama poput štopera Mićunovića u Vrbasu i Pilića u Bačkom Jarku. Ako nastave da se razvijaju kao do sada, vratićemo ih u naše redove.
Jedini u Srbiji bez stranaca
Zašto se Kabel odlučio da igra bez stranaca?
– Jedini smo klub u Srbiji koji nema strane fudbalere, to je tačno, i pročitao sam negde podatak da smo drugi najmlađi tim u Srbiji. Nemam ništa protiv stranaca, ali verujem da je naša uloga da razvijamo domaće talente. Uvek ću pre dati šansu našem detetu, pa makar i po cenu da izgubimo koji bod. Time srpski fudbal i Vojvodina dobijaju igrače za narednu deceniju.
Koliko je važan prelazak iz juniorskog u seniorski fudbal?
– To je ključan momenat. Treneri često nemaju strpljenja za mlade igrače, imaju imperativ rezultata, a Superliga ne trpi greške. Zato Kabel postoji, da im pruži jak ritam, protiv ozbiljnih rivala poput Tekstilca ili Jedinstva, prošlogodišnjih učesnika Superlige. Imaće 22 zahtevne utakmice u polusezoni i to je iskustvo koje ih oblikuje.
Kakav sistem gradite dugoročno?
– Gradimo mrežu koja obuhvata omladinsku školu, Indeks, Kabel i prvi tim Vojvodine. Za svakog igrača razmišljamo individualno, kako da mu pomognemo da se razvija. Uveren sam da će Vojvodina imati ogromne koristi od tog sistema u godinama koje dolaze, jer rad uvek donosi rezultate – zaključuje Novaković.