PARTIZAN TI PRUŽI ŠTO NE MOŽE NIKO DRUGI – Marko Jovanović: Ima li šta lepše? Igraš u svojoj zemlji, za klub koji najviše voliš...
Nekadašnji fudbaler Partizana, sada član stručnog štaba prvog tima Marko Jovanović bio je gost nove epizode emisije „Priče iz svlačionice“.
Kao dete Partizana, prošao je mlađe selekcije kluba, a šansu u prvom timu dobio je 2007. godine.
– Desilo se sve nekako iznenada, jer sam tada bio u Teleoptiku. Trener prvog tima bio je Miroslav Đukić. Moj saigrač Branislav Stanić i ja dobili smo poziv da popunimo broj, jer su neki igrači bili odsutni zbog obaveza u reprezentaciji. Početni plan bio je da budemo tu dok se oni ne vrate, međutim, odlično smo se pokazali na treninzima. Rečeno nam je da ćemo ići i na pripreme, tamo smo bili još bolji i, kada smo se vratili, potpisali smo profesionalne ugovore.
Danas, kao deo stručnog štaba, Jovanović svakodnevno prenosi svoju energiju i poruke mlađim igračima.
– Ono što uvek kažem pre nego što izađemo iz svlačionice – ajmo, Grobari, samo za Partizan! Igramo samo za Partizan. Pogotovo u ovim teškim vremenima, moramo da pomognemo klubu da se izdigne iz ove situacije. Niko od nas ne bi bio nigde da nije bilo Partizana. Niko nas ne bi ni poznavao.
Seća se i svojih fudbalskih početaka, ali i koliko je Partizan značio za njegov razvoj – ne samo kao fudbalera, već i kao čoveka.
– Ja sam od jedanaeste godine ovde. Imao sam sreće da igram protiv Mančester junajteda, Juventusa, sa 13–14 godina, na inostranim turnirima, i da osvajamo te turnire. Partizan ti pruži nešto što ne možeš da doživiš ni u jednom drugom klubu. Ja sam iz Arilja, i mnogo volim to mesto, ali ne znam šta bih radio da me pokojni čika Trba nije primetio i doveo u Partizan.
Na kraju, poruka koja sažima sve ono što crno-beli klub znači – i kao fudbalska institucija i kao životna škola.
– A kako možeš da vratiš Partizanu za sve što ti je dao? Tako što ćeš da daš sve od sebe za ovaj grb. Ne zaboravite koliko je igrača, posebno stranaca, dolazilo ovde – niko ih u Evropi nije znao, a preko ovog kluba su napravili sjajne transfere. Pokušavam da objasnim mlađim igračima da su privilegovani – igraju u svojoj zemlji, za klub koji najviše vole, pred ovim navijačima. Ima li šta lepše?