PEDESET PET GODINA USPEHA I KONTINUITETA SRPSKOG KARATEA NA SVETSKOJ SCENI Od Ištvana Šiptera do Jovane Preković
Pre više od pola veka, u dalekom Tokiju 1970. godine, jugoslovenska reprezentacija prvi put je zakoračila na svetsko prvenstvo u karateu. Taj trenutak bio je početak jedne veličanstvene priče – priče o borcima koji su svojim srcem, snagom i upornošću ispisali istoriju i doneli ponos svojoj zemlji.
Arhivi Svetske karate federacije (WKF) i Karate federacije Srbije svedoče o tom putu. Čak 30 medalja na svetskim prvenstvima i olimpijskim igrama. To nije samo brojka – to je simbol kontinuiteta, snage i duha naše škole karatea, koja je opstajala i blistala pod zastavama SFRJ, SRJ, SCG i današnje Srbije.
Najveći uspesi stizali su u okviru WKF-a, naročito u poslednje dve decenije, kada je Srbija postala jedna od vodećih svetskih nacija. Simbol tog uspona je Jovana Preković, čija su tri zlata – olimpijsko iz Tokija 2021. i dve svetske titule (Madrid 2018, Dubai 2021) – osvetlila novu eru ženskog karatea. Njeni trijumfi nisu samo sportski rezultati, već inspiracija generacijama i svedočanstvo vrhunskog rada u Karate federaciji Srbije.
Od prvih bronzanih medalja u katama sedamdesetih, do današnjih šampiona u borbama, srpski karate je neprestano rastao, menjao se i napredovao. Svaka generacija ostavila je svoj trag – od pionira poput Ištvana Šiptera, do savremenih asova koji danas brane boje Srbije na najvećim scenama.
To je priča o identitetu koji se gradi decenijama, o borcima koji su svojim znojem i srcem ispisivali istoriju. Od Šiptera do Preković, od prvih koraka do olimpijskog zlata, srpski karate je postao simbol posvećenosti, snage i sportskog duha koji traje već više od pola veka.
dr Dragan Doder, naučni savetnik
Zlatna generacija
Jovana Preković: olimpijsko zlato (Tokio 2021) dva svetska (2018, 2021)
Snežana Perić: prva svetska šampionka iz Srbije (2002)
Slobodan Bitević: svetsko zlato 2010 više bronzi
Ukupno: 30 medalja na SP i OI
Dačić jedinstveni šampion
Dušan Dačić je jedini srpski karatista sa medaljama u obe discipline: bronza u ekipnim katama (1977) i srebro u apsolutnoj borbi (1980).
Njegovi uspesi spojili su tehniku i borbu u prelaznom periodu afirmacije srpskog karatea.