NOVO RAZOČARENJE JUNIORA SRBIJE NA RUKOMETNOM SP U POLJSKOJ: Tresla se gora rodio se miš
Generacija srpskih rukometaša rođenih 2004. godine i kasnije završila je nastup na Svetskom juniorskom prvenstvu u Poljskoj bez plasmana u glavnu rundu takmičenja. Iako je ekipa selektora Dalibora Čuture bila prepuna talenata i potencijala, nedostajala je završna oštrica u odlučujućim trenucima.
Srbija je na startu tesno poražena od Nemačke (29:30), potom je ostvarena očekivana pobeda nad Tunisom (38:33), što je ulilo dodatnu motivaciju pred ključni duel protiv Švajcarske. Ipak, uprkos volji i borbenosti, vršnjaci sa Alpa bili su bolji i slavili sa 30:28.
Umesto borbe za elitni plasman, srpskim juniorima ostaje učešće u Prezident kupu, gde se nadmeću za plasman od 16. do 32. mesta. U okviru Četvrte grupe, Srbija će prvi meč odigrati danas u 11.45 protiv Saudijske Arabije, dok je sutra, u isto vreme, zakazan duel sa Bahreinom.
Postavlja se pitanje: gde je „pukao lanac“? Talenta ne nedostaje, ali brojni mladići očigledno nisu napravili najbolje izbore u svojim karijerama. Kapiten Simo Šijan, koji je tokom zime ostavio dobar utisak u seniorskoj reprezentaciji i time zaslužio poziv danskog Skjerna, dobijao je ograničene minute. Slično važi i za Uroša Mitrovića, koji nije uspeo da se nametne u Visli i Tuluzu.
Nekoliko igrača napustilo je Srbiju u mlađim kategorijama – Vukašin Antonijević, Nikola Zorić i Vojin Čabrilo – ali njihov napredak u inostranim klubovima nije bio očigledan. Zorić se letos vratio u Partizan i pokazao da poseduje kvalitet, dok će Čabrilo od ove sezone nositi dres novosadske Vojvodine.
Sve to ukazuje da prerani odlasci u inostranstvo, bez jasne vizije i podrške, često rezultiraju stagnacijom. Ostaje nada da će mladi srpski rukometni talenti ubuduće više razmišljati o dugoročnom razvoju, strpljenju i izboru adekvatnih sredina za napredak. Ovaj neuspeh, ma koliko bolan bio, može poslužiti kao važna lekcija – i igračima i onima koji stoje iza njih.