JOŠ BEZ STATUSA INVAZIVNE VRSTE
BOGOMOLJKE SVE ČEŠĆI FENOMEN U GRADOVIMA Azijska džinovska vrsta nema strah od ljudi
Poslednjih godinu dana na društvenim mrežama vodi se polemika o tome zašto je velika ekspanzija bogomoljki u gradovima, s obzirom na to da se svakodnevno veliki broj sugrađana susretne sa ovom vrstom insekta.
Razmišljajući o ovom pitanju shvatam da sam, samo u ovoj godini, i sama imala desetak susreta sa ovom vrstom, dok kada vratim film još unazad, uviđam da sam, dok sam studirala na Prirodno-matematičkom fakultetu, izgled bogomoljke mogla da dokučim zapravo jedino iz udžbenika „Zoologija beskičmenjaka”. A šta je posredi i da li njihova vidljivost ukazuje na neke prirodne fenomene, pitali smo doktora bioloških nauka sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, prof. dr Mladena Horvatovića, koji nam otkriva da se radi o introdukovanoj vrsti, džinovskoj azijskoj bogomoljci (Hierodula tenuidentata), koja nije toliko sramežljiva, u odnosu na našu autohtonu vrstu, evropsku bogomoljku (Mantis religiosa), rasprotranjenu u celoj Srbiji, no na severu je samo ona prisutna kao autohtona vrsta.
– Džinovska azijska bogomoljka živi prevashodno na Indijskom podkontinentu i na jugu Azije, a preferira subtropske i donekle tropske predele, što znači da voli više temperature. Kada se pojave nove vrste, obično se sve pripiše klimatskim promenama, i svakako one mogu imati nekog uticaja, s obzirom na to da nam na globalnom nivou temperatura raste, ali sigurno nisu primarni razlog. Naime, 2017. godine, rađena je studija u vezi sa rasprostranjenošću invazivnih bogomoljki u Evropi, i tada je primećeno da se one nalaze u Grčkoj, na obali Crnog mora, na Krimu, u Turskoj, a bilo ih je u dolini reke Po u Italiji, a sad je došla i do Španije. Zatim su stručnjaci pratili puteve kojima su one mogle doći, i pokazalo se da je po ustaljenom principu, i ova alohtona vrsta unesena različitim brodskim transportima. One u velikim lukama osnuju populaciju, a građevinski materijal je recimo vrlo povoljan za direktno polaganje jajašca unutar posebne strukture ooteke, vrlo otporne na spoljašnje uslove. Dalje se građevinski materijal ili pak hortikulturni rasadi odnose na različite destinacije po gradovima, pa je tako ova vrsta sada prisutna na celom Balkanskom poluostrvu. Mađari su pre nekoliko godina došli do zaključka da su najveće populacije u Mađarskoj duž autoputeva, na odmorištima za kamione, tamo gde su najveći distributivni centri za građevinski materijal, i gde su hortikulturni centri – rekao je Horvatović, dodavši da je 2017. registrovano prvo širenje u Evropi, a već 2019. zabeležene su prve populacije azijskog primerka i kod nas, dok su zvanični objavljeni radovi na temu džinovskih azijskih bogomoljki potekli iz 2021. godine, kada su konstatovane u Beogradu i Novom Kneževcu.
„Uvozna” bogomoljka je nešto masivnija od naše domaće, evropske vrste
Za razliku od naše autohtone evropske bogomoljke, koja je stidljiva i ne preferira urbana staništa, već više voli seoske bašte i vrtove, azijska džinovska lepotica, s obzirom na to da je tropska vrsta, uživa mikroklimu u gradovima, koja u biti i doprinosi njihovom boljem preživljavanju.
– Zbog asfalta i betona, temperatura vazduha je bar za četiri do pet stepeni veća u odnosu na prirodnu sredinu. Spomenuo bih i činjenicu da naša domaća bogomoljka živi svoj jednogodišnji život među zeljastim biljkama, dok azijska vrsta svoj životni vek provede na drveću i žbunju, što je još jedan benefit za odomaćenog stranca, jer su gradovi oplemenjeni ovim vidovima biljaka. One su inače dnevni insekti i vrlo su fotofilne, odnosno privlači ih svetlost, ali su aktivne i noću, kada bivaju privučene uličnom rasvetom, gde im je i izvor hrane. Samim tim možemo očekivati da ih nalazimo u stanovima, naročito leti, kada su otvoreni prozori i terasna vrata, a svetlo upaljeno. Odlični su letači, te budite sigurni da će ih svetlo privući i one će bez problema uleteti – rekao je Horvatović, dodavši da ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude, osim u slučaju ako se osete ugroženom, pa ako ih jače stisnete, mogu vas ubosti prednjim nogama kojima inače i love.
Azijska džinovska bogomoljka nešto je masivnija u oba pola od naše domaće, evropske vrste, a morfološki su vrlo slične našoj, no ima malih razlika koje su vidljive i golim okom. Na leđnom delu sa obe strane krila, kod unesene vrste nalaze se dve bele tačke koje nisu prisutne na telu autohtone bogomoljke. Takođe, možemo ih razlikovati i po grudnom delu, s obzirom na to da evropska bogomoljka ima crnu fleku u osnovi prednjih nogu koja podseća na oko, dok ona izostaje kod azijske vrste.
Još bez statusa invazivne vrste
Azijska džinovska bogomoljka za sada nema status invazivne vrste. Radi se o alohtonoj, odnosno unesenoj vrsti sa drugog područja, koja je stranac na našem arealu, a prof. dr Mladen Horvatović kaže da ostaje da se prati stanje populacije i vidi da li će ostavljati negativne posledice po našu autohtonu faunu, ili pak čoveka. Za sada nije pokazala da pravi neke štete, niti potiskuje našu domaću vrstu. Kod nas nema puno prirodnih neprijatelja, izuzev nekih ptica poput svračka, kreje ili svrake, koje se njima hrane. Imaju još jednog neprijatelja, a to su parazitske osice, koje polažu jaja direktno u bogomoljke, ili u samu oteku, te ih osinje larve unište. Problem je što u Evropi parazitske osice nisu još registrovane.
– Bogomoljke imaju odličnu sposobnost kamuflaže, a tokom svog života se i „presvlače”, te u zavisnosti od staništa, intenzivno zelene nijanse imaće ukoliko odrastaju na zeljastim biljkama, dok će vrste koje žive na suvoj travi ili lišću biti braon. Pošto smo rekli da azijska bogomoljka živi uglavnom na žbunju i drveću, možemo zaključiti da, ukoliko nađete braonkastu bogomoljku, gotovo sigurno je naša domaća vrsta – poručuje profesor Horvatović.
U svetu ima više od 2.300 vrsta bogomoljki, a u Srbiji su, pored ove dve spomenute, prisutne i Ameles heldreichi, kao i Empusa fasciata, koja kod nas jedina ima status strogo zaštićene vrste, jer je prilično retka, a živi na krajnjem jugu zemlje. Ono što je važno na kraju spomenuti jeste da su bogomoljke karnivore i hrane se raznim insektima i drugim beskičmenjacima, pa čak i sitnim žabama i gušterima, te su izuzetno značajne kao prirodni regulatori brojnosti štetočina, pa su korisne i u poljoprivredi.