LEKOVI ZA SMIRENJE SVE DOSTUPNIJI MLADIMA „Smirele” stigle i u školske klupe
Za pet godina udeo učenika od 15 i 16 godina koji su bar jednom koristili trankvilizere ili sedative bez lekarskog recepta porastao je sa oko šest na 8,5 odsto.
Čak 18 odsto mladih u Srbiji smatra da bi do takvih lekova moglo prilično ili veoma lako da dođe - a to, nažalost, potvrđuje i praksa. Farmaceuti se, istovremeno, susreću s pokušajima da se kontrola zaobiđe tuđim receptima, različitim lekarskim izveštajima i odlascima od jedne do druge apoteke.
Mladi u Evropi piju manje alkohola nego prethodne generacije, ali to ne znači nužno da su prestali da traže supstance koje će ih opustiti, smanjiti anksioznost ili promeniti raspoloženje. Najnovije evropsko ESPAD istraživanje, sprovedeno 2024. među učenicima starim 15 i 16 godina, pokazalo je da je 8,5 odsto učenika u Srbiji bar jednom u životu koristilo trankvilizere ili sedative bez lekarskog recepta (bensendin, ksalol, rivotril, diazepam, bromazepam, alprazolam, klonazepam i lorazepam). Kod dečaka je taj procenat 5,4 odsto, dok je među devojčicama čak 11 odsto. U ESPAD istraživanju iz 2019. takve lekove je bez recepta koristilo oko 5,8 odsto učenika u Srbiji – 3,6 odsto dečaka i 7,9 odsto devojčica. Za pet godina ukupan udeo je, dakle, porastao sa približno šest na 8,5 odsto.
Podatak da gotovo svaki peti učenik od 15 i 16 godina u Srbiji veruje da bi do trankvilizera bez recepta došao lako, pokazuje da kontrola ne može da se završi na vratima apoteke
Na pitanje koliko bi im bilo teško da nabave lekove za smirenje bez lekarskog recepta, 18 odsto učenika u Srbiji odgovorilo je da bi to bilo „prilično lako“ ili „veoma lako“. Isti procenat zabeležen je i kod dečaka i kod devojčica. Domaća istraživanja pokazuju i da put do tablete najčešće ne vodi preko interneta – jer ne mora. U nacionalnom istraživanju o nemedicinskoj upotrebi lekova u Srbiji najčešći izvor anksiolitika bili su prijatelji i članovi porodice. Sledila je nabavka u apoteci, uz legalno propisanu terapiju ili bez recepta, dok je internet kao izvor navelo svega troje ispitanika.
Milion tableta u magacinu kurirske službe
Razmere nelegalne trgovine psihoaktivnim lekovima u Srbiji pokazala je i velika zaplena početkom februara ove godine. Policija i carinici su u magacinu jedne kurirske službe u Beogradu pronašli 1.118.310 tableta bensedina i ksalola. Tablete su bile u nekoliko izvoznih pošiljaka u čijoj dokumentaciji je bilo navedeno da sadrže „plastične boce sa pipetom“. Ta zaplena sama po sebi ne pokazuje kome su lekovi bili namenjeni niti da su bili namenjeni mladima u Srbiji, ali jasno pokazuje da pored legalnog prometa postoji i veliko ilegalno tržište psihoaktivnih lekova.
Vesna Bilić, farmaceutkinja iz lanca apoteka „Dr Maks“, kaže da pokušaji zaobilaženja propisane procedure nisu retkost.
Kod nas postoji jasno propisan protokol za izdavanje ovih lekova. Izdaju se uz zdravstvenu karticu, a ako terapija nije evidentirana na kartici, pacijent mora da ima izveštaj lekara koji nije stariji od šest meseci ili odgovarajući lekarski recept. Kada se lek izda na osnovu papirnog dokumenta, na njemu se upisuje datum, stavljaju se pečat i potpis, kako bi se znalo da je pacijent tog dana dobio terapiju. Po potrebi se proverava i koji je lekar recept izdao - objašnjava Bilić.
Ipak, pokušaja da se isti sistem zaobiđe ima.
– Pacijenti pokušavaju da koriste različite lekarske izveštaje. Neko, na primer, ima više izveštaja, pa lek podigne na osnovu jednog, a zatim pokuša da upotrebi drugi ili neki stariji izveštaj u drugoj apoteci. Upravo zato na izveštaju ostavljamo podatak kada je lek izdat i za koji period je terapija obezbeđena - kaže naša sagovornica.
Veliki apotekarski lanci imaju informacione sisteme u kojima je znatno lakše uočiti da je pacijent već preuzeo propisanu terapiju. Prostor za pokušaj zloupotrebe, međutim, ostaje kada se koristi papirna dokumentacija i ide od jedne do druge apoteke.
– To ne rade samo mladi. Imamo pokušaje i kod starijih ljudi, ali se najčešće susrećemo s adolescentima, i mladim punoletnim osobama, otprilike do 24. godine - ističe Bilić.
Kada je reč o maloletnim pacijentima, ona navodi da se u njihovoj apotekarskoj praksi benzodiazepini maloletnicima ne predaju na isti način kao punoletnim pacijentima, već terapiju za njih preuzima roditelj ili staratelj.
Problem se, međutim, ne završava benzodiazepinima. Posebnu pažnju toksikologa poslednjih godina privlači pregabalin, lek iz grupe gabapentinoida koji se koristi, između ostalog, u lečenju neuropatskog bola, epilepsije i određenih anksioznih poremećaja.
Istraživanje stručnjaka VMA i Nacionalnog centra za kontrolu trovanja, zasnovano i na podacima Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije, pokazalo je da je potrošnja pregabalina u Srbiji između 2012. i 2021. porasla više od 200 puta. U Nacionalnom centru za kontrolu trovanja tokom posmatranog perioda zabeležena su 374 trovanja gabapentinoidima, a u 95,5 odsto slučajeva bio je prisutan pregabalin. Zloupotreba je utvrđena u gotovo trećini analiziranih slučajeva.
Još ozbiljniju stranu problema pokazuje istraživanje objavljeno 2025. godine, koje je obuhvatilo 193 pacijenta stara od 18 do 25 godina, lečena na Klinici za urgentnu i kliničku toksikologiju Nacionalnog centra za kontrolu trovanja VMA posle namernog trovanja u periodu od 2020. do 2023. godine: kod 109 pacijenata, odnosno 56,5 odsto, u trovanju su korišćeni benzodiazepini. Čak 64,8 odsto pacijenata upotrebilo je dve ili više supstanci. Ovaj rezultat još jedan je dokaz koliko su benzodiazepini lako dostupni kada mlada osoba posegne za lekovima u rizičnoj situaciji.
Vesna Bilić smatra da se problem ne može svesti samo na one koji pokušavaju da prevare farmaceuta ili lek nabave na crnom tržištu. Po njenom iskustvu, potrebna je i veća kontrola propisivanja terapije.
– Moj utisak je da se ovi lekovi ponekad suviše lako propisuju. Trebalo bi mnogo pažljivije kontrolisati kome se lek daje, zbog čega, koliko dugo treba da se koristi i da li je i dalje potreban. To su lekovi čija upotreba mora da se prati - kaže Bilić.
Upravo je u tome specifičnost zloupotrebe lekova u odnosu na klasične ilegalne droge. Supstanca koju mladi koriste bez medicinskog razloga može istovremeno biti sasvim legalan i potreban lek za nekog drugog člana porodice. Ne mora postojati diler u mračnoj ulici, pa čak ni prodavac na internetu. Ponekad je dovoljno otvoriti fioku. A podatak da gotovo svaki peti učenik od 15 i 16 godina u Srbiji veruje da bi do trankvilizera bez recepta došao lako, pokazuje da kontrola ne može da se završi na vratima apoteke.
Ivana Radoičić