LOŠE DRŽANJE OSTAJE DOŽIVOTNO AKO SE NA VREME NE KORIGUJE Stanje kičme najmlađih zavisi od medicinskih i ergonomskih faktora
Loše držanje tela kod dece može da bude funkcionalno, zbog loših navika, slabih mišića ili spoljašnjih faktora, ili posledica nezrelosti centralnog nervnog sistema – kaže nam upravnica Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Instituta za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine profesorka dr Aleksandra Mikov.
Kako objašnjava, sazrevanje centralnog nervnog sistema (CNS) direktno utiče na držanje, odnosno posturalnu kontrolu, jer nezreo CNS vodi u loše držanje tela, pogrbljenost, lošu koordinaciju. Tolerancija lošeg držanja tela je vremenski ograničena i ako se ne koriguje do puberteta, može da bude trajna i da stvori uslove za pojavu deformiteta kičmenog stuba, kao i bolova u leđima.
Kod zdrave dece koja imaju blago loše držanje tela poželjno je bavljenje sportom koji razvija snagu trupa, koordinaciju i ravnotežu. Korektivne vežbe potrebne su kod izraženog lošeg držanja tela, deformiteta kičmenog stuba ili ako
kvalitetno i kontinuirano bavljenjenje sportom ne koriguje lošu posturu. Profesorka Mikov ističe da je pravovremena intervencija, znači do kraja puberteta, ključna za trajno ispravljanje posture.
Teške školske torbe takođe imaju uticaj na držanje tela. Kako dr Mikov navodi, prekomerno teške torbe mogu da utiču na pojavu disbalansa mišića vrata, ramena i leđa što vremenom može da uslovi pojavu lošeg držanja tela.
- Preporuka je da školske torbe budu teške do 10 ili 15 odsto telesne mase deteta, kao i da se nose na dva ramena ili budu sa točkićima. Redovno nošenje preteške torbe dovodi do rizika od pojave bolova u leđima zbog prevelikog opterećenja mišića kičmenog stuba, neravnomernog razvoja mišića, što sve može povećati rizik za nastanak deformiteta kičmenog stuba – navodi dr Mikov.
Po njenim rečima, sportske aktivnosti razvijaju različite motoričke veštine: koordinaciju, ravnotežu, snagu i izdržljivost mišića, kao i svest o telu u prostoru. Preporuka je da deca budu svakodnevno aktivna, najmanje 60 minuta. Sazrevanje CNS je ključno za pravilno držanje, a sport pomaže u razvoju posture i motoričke kontrole. Na sazrevanje CNS utiču genetski i biološki faktori, okolina i stimulacija, kao i zdravstveni i medicinski faktori. Genetski i biološki faktori su nasledni i određuju brzinu razvoja mozga i nervnog sistema, a hormonalni razvoj, na primer pubertet, utiče na razvojnu fazu sazrevanja CNS.
- Okolina i stimulacija podrazumevaju fizičku aktivnost i sport kojim se razvijaju različite motoričke veštine. Mentalna stimulacija podrazumeva igru, učenje, rešavanje problema, socijalnu interakciju, što jača kognitivne funkcije. Potrebna je i pravilna ishrana, odnosno omega-3 masne kiseline, proteini, vitamini i minerali koji su ključni za razvoj mozga. Takođe, tu je i san, jer kvalitetan san doprinosi optimalnom funkcionisanju mozga – ističe dr Mikov.
Na držanje tela utiču i zdravstveni i medicinski faktori, kao što su povrede glave, neurološki poremećaji ili hronične bolesti koje mogu da uspore razvijanje CNS. U ovim slučajevima optimalnom razvoju mogu da pomognu neurološka rehabilitacija i rane intervencije.
- Rani razvoj CNS, u periodu do šeste godine, oblikuju se osnovne motoričke i senzorne funkcije. U školskom uzrastu, od šeste do 12. godine, dolazi do jačanja koordinacije, pažnje i finih motoričkih sposobnosti. U adolescenciji, od 12. do 18.godine, nastupa završna faza sazrevanja frontalnog korteksa, postularne kontrole i izvršnih funkcija. Nakon 18. godine CNS je uglavnom sazreo, a opada sposobnost trajne promene posture i motoričkih obrazaca. Pravovremene korektivne intervencije, kao što su sport i vežbe, treba da se sprovode pre kraja puberteta, dok CNS još ima visoku plastičnost – napominje dr Mikov i dodaje kako optimalno sazrevanje CNS zavisi od kombinacije genetike, fizičke i mentalne aktivnosti, pravilne ishrane, dovoljno sna i zdravstvenog statusa.
Faktori rizika za nastanak lošeg držanja tela su mišićni i skeletni faktori, navike i životni stil, okolinski i ergonomski faktori, kao i zdravstveni i medicinski faktori. Kada je reč o mišićnim i skeletnim faktorima, može da se javi slaba snaga mišića vrata, ramena i trupa, što onemogućava pravilno držanje tela. Takođe može da dođe i do skraćenja velikih grupa mišića (npr. grudni mišići, mišići u donjem delu leđa ili zadnje lože natkolenica) uz pojavu slabosti npr. mišića ramena, gornjeg dela leđa i/ili stomaka. U daljem razvoju mogu da se jave i deformiteti kičmenog stuba kao što su skolioza, kifoza ili lordoza.
- Kada je reč o navikama i životnom stilu, na hronično loše držanje tela utiče sedenje u pogrbljenom položaju, u školi, za kompjuterom i telefonom. Nedovoljna fizička aktivnost dovodi do slabog razvoja mišića trupa i ramena. Prekomerna upotreba elektronskih uređaja, dovodi do naglašene pogrbljenosti leđa u gornjem delu pri čemu je glava pomaknuta napred– ističe dr Mikov.
U okolinske i ergonomske faktore, kako navodi dr Mikov, spadaju neprilagođena školska oprema, odnosno stolica, klupa i torba, kao i stolovi i stolice kod kuće koji nisu prilagođeni pravilnom sedenju:
– U zdravstvene i medicinske faktore lošeg držanja spadaju neurološki poremećaji, hronične bolesti ili povrede kičme i zglobova, kao i genetska predispozicija za pojavu skolioze ili kifoze.