dr Goran Dejanović
Nije ti potreban travnjak, već samo ljubav: Vreme je da razbijemo mitove o usvajanju pasa
Mnogi od nas maštaju o tome da u svoj dom uvedu novog člana porodice – psa. Ipak, taj san često ostane samo želja, a put do azila prekriven je uobičajenim izgovorima: „Radim ceo dan“, „Nemam dvorište“, „Nisam dovoljno aktivan“. Ovi razlozi, koliko god se činili logičnim, najčešće su samo mitovi. Vreme je da ih razbijemo.
Prvi i najčešći mit je onaj o radnom vremenu. Istina je da psu jeste potreban vlasnik, ali 8 sati provedenih u toplom domu, uz igračke i udoban krevet, beskrajno je bolje od 24 sata provedenih u kavezu azila. Pas će ceniti svaki trenutak koji provedete s njim, a tih 16 sati slobode i ljubavi vrede više od bilo kakve brige.
Zatim, tu je i priča o dvorištu. Ne, psu nije potreban travnjak da bi bio srećan. Njegova sreća ne dolazi od kvadratnih metara, već od šetnji, igranja u parku i kvalitetno provedenog vremena sa vama. Mnogo je značajnije da pas ima aktivnost i interakciju sa svojim čovekom, nego da je sam u ograđenom prostoru.
Neki se brinu da ne mogu da isprate energiju psa. Azili nisu puni samo hiperaktivnih štenaca. Naprotiv, u njima vas čekaju i zreliji psi, mirni karakteri koji samo traže tiho mesto za popodnevnu dremku. Usvajanjem birate prijatelja koji se uklapa u vaš životni stil, a ne obrnuto.
Na kraju, možda i najteži razlog je strah od ponovnog otvaranja srca nakon gubitka ljubimca. Ipak, usvajanje ne smanjuje sećanje na prethodnog prijatelja, već mu odaje počast dajući šansu nekom drugom. Ljubav koju vam pruži pas iz azila obećava da će vaše srce samo uvećati.
Istina je jednostavna: ovim psima nije potreban idealan prostor, već savršeno srce. Usvajanjem pružate drugu šansu nekome ko je već iskusio mnogo, a zauzvrat dobijate bezuslovnu ljubav i najodanijeg prijatelja. Dajte im šansu. Usvojite.