PLANINARENJE JE NAČIN ŽIVOTA Kako je Isa Planić osvojio sve najviše vrhove Srbije i sveta SRPSKA ZASTAVA NA MONT EVERESTU
Planinarenje nije samo puko penjanje po stenama, već stil života koji duboko utiče na to kako čovek razvija svoju sposobnost razmišljanja, življenja, ali i doživljavanja sveta.
Često ćete čuti od planinara da će reći „Planinarenje nije nešto što radim, to je ono ko jesam!”, što smo i sami imali prilike na neki način da čujemo od predsednika Planinarskog saveza Srbije Ise Planića, koji je „osvojio” sve visoke planinske vrhove Srbije, ali i one najviše svetske planinske kolose, vekovima smatrane kao nedostižne. Kako kaže za „Dnevnik”, danas može reći da se popeo na pet vrhova viših od 8.000 metara, kao i na 15 vrhova viših od 5.000 metara, a planine koje je on, kao jedini iz Srbije ispenjao, su Broud Pik, zatim Gašerbrum 1 i 2. Srpsku zastavu odneo je i na Mont Everest, a sve je počelo još osamdesetih godina.
- U planinarstvu imate mnogo disciplina, neke su primerene mladim ljudima kao što je penjanje na prirodnoj steni, alpanizam, ili planinsko trčanje, ali ljudi vremenom pređu na polje sportske rekreacije, i na one aktivnosti koje zahtevaju više izdržljivost, nego snagu, kao što je visokogorsko penjanje, gde se i dobri rezultati postižu između 30 i 40 godina. Geograf sam po struci, i tokom studija sam intenzivno počeo da planinarim, jer mi se učinilo da je to dobar način da se znanje stekne i produbi, te i da svoj profesionalni angažman u školi učinim interesantnijim, ali i svoj život zanimljivijim. Završio sam i alpinistički kurs, počeo zatim da pešačim na fruškogorskim maratonima, a jednom sam čak bio na stazi od 81 kilometar i bio drugi. Tada sam počeo da beležim dobre rezultate, i tako sam došao do alpinizma – rekao je Planić.
„Geograf sam po struci, i tokom studija sam intenzivno počeo da planinarim, jer mi se učinilo da je to dobar način da se znanje stekne i produbi”
Učlanio se potom u Planinarski klub „Železničar” u Novom Sadu, u želji da nešto novo vidi, nauči, ali i bude u dobrom društvu, a kada je ušao u alpinizam, krenuo je sa manje zahtevnim terenima.
- Prvo sam se peo po Ovčarsko – kablarskoj klisuri, a kasnije su došle visoke planine, pa sam se tako prvo popeo na Triglav, zatim na najviši vrh Balkana u Bugarskoj, planina Musala na 2.925 metara nadmorske visine, a popeo sam i najvišu grčku planinu Olimp. Onda su me pozvali na nacionalnu ekspediciju na Ararat, najviši vrh Turske, i popeo sam se na više od 5.000 metara. Te 2000. godine je retko ko išao tamo. Odmah nakon toga sam se ustremio na najviši vrh Rusije Elbrus na Kavkazu, i koji je viši od 5.000 metara nadmorske visine – priča naš sagovornik.
Planinarenje je uzelo maha, te je sledeći osvojeni svetski vrh bio Akonkagva, najviši vrh Južne Amerike, koji se nalazi na u planinskom lancu Andi u Argentini, visine 6.960 metara. Tako je i Mont Everest došao sam po sebi. Pomislio je kaže, da može da ga „osvoji” nakon Akonkagve, i tako je na poziv Planinarskog saveza Vojvodine rešio da to učini, i „pokori” najviši svetski vrh.
- Može se reći da sam prvi Srbin koji je odneo srpsku zastavu na Mont Everest i jesam bio prvi sa te severne, kineske strane. Projekat „Everest” trajao je, čini mi se 74 dana. Zahtevan je i složen bio to izazov, i sećam se da sam samo zbog tvrde čokolade slomio bar dva zuba na toj planini. Predhodile su naravno pripreme, a moje su trajale i više od 10 godina. Krenuo sam od Fruške gore, pa na vrh Srbije, na vrh Balkana, pa na vrh Evrope, zatim Amerike, pa sam se tek onda usudio da se ustremim na Himalaje na 8.000 metara, pa tek onda na Everest. Jedna postupnost je prosto neophdona u ovakvoj aktivnosti. S obzirom na to da smo se penjali na vrhove od 8.000 metara, treninzi su najpre bili usmereni na aerobne sposobnosti, kako bi se podneli uslovi visine. Mi smo bili kompletna ekipa iz Vojvodine, tim sa dna Panonskog mora, i sad odjednom treba da izađeš na 8.000 metara i to prilagođavanje velikoj nadmorskoj visini bio je jedan od najvećih izazova za nas, vojvođanske planinare – ističe Planić.
Monografija o najvišim vrhovima Srbije
Nisam možda prvi čovek koji je popeo Mont Evereset, ali mislim da jesam prvi koji se popeo na sve najviše vrhove svih najviših planina Srbije – govori nam Iso Planić, odgovarajući nam na pitanje kako je nastala njegova monografija „Planine i planinski vrhovi u Srbiji”. Kako kaže, ušao je u sedmu deceniju života, a kada pogleda iza sebe, može da se ponosi činjenicom da je posetio sve najviše vrhove najviših planina u Srbiji, i o tome napisao knjigu. „Kao što neki drugi sportski savez ima registar svojih terena, planinari sada imaju planinske vrhove naše zemlje. Bio sam na svim planinama, fotografisao, napravio GPS track, i učinio to dostupnim javnosti. To je posao koji do sada nije bio urađen u Srbiji, a koji je trajao 30 godina, od 1995. do 2025. godine”, rekao je naš sagovornik, dodavši da je promocija bila u Novom Sadu, Beogradu i na još nekoliko mesta u Srbiji, a u narednom periodu, očekivanja su da će promocija biti održana u Nišu i Kragujevcu.
Pre samog Mont Everesta, prvo su se planinari penjali do 14. najvišeg vrha na svetu - Šišapangme, koji se nalazi u Tibetanskom autonomnom regionu Kine, i njen vrh procenjuje se na 8.027 metara nadmorske visine, a na kraju su i vrhovi Mont Everesta delovali nedostižno, sve dok ih ljudska volja ipak nije osvojila.
- Sledeći projekat je bio K2 na Karakorumu i u okviru tog projekta sam penjao nekoliko vrhova viših od 8.000 metara. To je drugi najviši vrh na svetu koji se nalazi u planinskom vencu Karakorum, na granici Pakistana i Kine. Bili smo toliko pripremljeni, da meni lično ovo planinarenje nije predstavljalo problem. Niko ga do tada nije ispenjao, no nažalost nismo ni mi, jer je tada moj kolega Dren Mandić nastradao. Kada je on pao, vratili smo se do njega, a ostali smo 400 metara do vrha – priseća se ovog tragičnog događaja Iso Planić.
Karakorum je inače poznat kao planinski lanac sa najvećom koncentracijom vrhova viših od 8.000 metara, uključujući i K2, koji je zbog svoje težine i opasnosti dobio nadimak „Divlja planina”.
- Gašerbrum 1 je najteži planinski vrh koji sam ispenjao, takođe poznat kao Skriveni vrh ili K5, 11. najviši vrh na svetu. Deo je masiva Gašerbrum u lancu Karakorum, na granici Pakistana i Kine. Išli smo u jednoj ekspediciji na dva vrha, od 8.000 metara, Gašerbrum 2 i Gašerbrum 1. Prelazili smo glečer, a u kom ima nešto manje od 167 pukotina u jednom pravcu. Tamo je i Goran Ferlan upao u pukotinu, uhvatila nas je i mećava... To je za mene bio najveći izazov – rekao je Planić, dodavši da je bilo situacija kada je zbog ekspedicija prekidao radni staž.
Sve ekspedicije su ug-lavnom sami morali da finanisraju, a Iso kaže da samo dozvola za uspon na Mont Everest ovih dana iznosi više od 10.000 evra po osobi. No on nema još puno ličnih ambicija, osim da poseti Kilimandžaro.
- Kao planinari Srbije, voleo bih da popnemo K2 i Nanga Parbat u Pakistanu u lancu Himalaja. To su još dva vrha viša od 8.000 metara koja nedostaju u našoj kolekciji. A Iso Planić mašta da se bavi planinarenjem onoliko koliko mu to zdravlje bude dozvoljavalo – kaže nam alpinista, dodavši da mu je životni projekat da naprave Muzej planinarstva u Srbiji, jer je šteta da ga naša zemlja nema.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.