PRAVOSLAVNI VERNICI SUTRA SLAVE OGNJENU MARIJU Na ove običaje morate da obratite pažnju, žene posebno! Evo šta vremenske prilike na ovaj praznik govore o godini pred nama
Pravoslavna crkva i njeni vernici sutra, 30. jula obeležavaju veliki svetac, dan upisan crnim podebljanim slovom u crkveni kalendar - Ognjenu Mariju.
"Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija," su reči kojima se vernici opominju međusobno, podsećajući se da je ovo vreme praznovanja i molitve.
U narodnom predanju čuvaju se primeri mnogih nesrećnih slučajeva koji su se dogodili na ovaj dan, kada su se neoprezni plivači udavili u rekama i jezerima. Zato se veruje da na Ognjenu Mariju takođe treba izbegavati kupanje u "velikim vodama".
Narodno verovanje kaže i da Ognjena Marija pali i kažnjava ognjem i da je grmljavina na ovaj sveti dan loš znak. To može da znači da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da su ovakve situacije ukazivala na bolest i siromaštvo.
U nekim delovima Istočne Srbije uvreženo je mišljenje da devojke na ovaj dan treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa i da će taj zauvek u njih gledati kao "u svoj odraz u ogledalu".
Veruje se i da među onima koji se na ovaj dan ne posvađaju ni oko čega, čitave godine neće biti nikakvog spora. Stoga bi na ovaj dan po svaku cenu trebalo izbegavati svađe sa onima do kojih vam je stalo.
Žene posebno praznuju dan Ognjene Marije, te su tog dana kućni poslovi svedeni na minimum. Obavezan je odlazak u crkvu i molitva ispred ikone Svete velikomučenice Marine.
U svojoj knjizi "Ognjena Marija Livanjska", čiji je sadržaj nastao na osnovu dokumenata, a prevashodno svedočenja preživelog srpskog stanovništva livanjskog područija stravično postradalog u masovnom zločinu 29. i 30. jula 1941. godine, podgorički novinar i publicista, Budo Simonović, o ovom prazniku zabeleženo je i ovo:
"Među vernicima - pravoslavcima, Ognjena Marija (koja, inače, u narodnoj tradiciji slovi kao sestra Gromovnika Ilije i Svetog Pantelije) izaziva posebno strahopoštovanje. Toga dana (30. jula po novom, odnosno 17. po starom kalendaru) niko ne radi jer se smatra da je toga dana svaki posao netaličan i grešan, da svako ko toga dana prekrši volju božju, ne može očekivati milost njegovu:
"Mi bi rekli ovde da je Ognjena Marija udešljiva", kaže Sava Petrović iz livanjskog sela Gubin, jedna od retkih srpskih duša iz ovih krajeva koja je leta gospodnjeg 1941. preživela Ognjenu Mariju.
Ako te šta tog dana desi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. A bude, baš tog dana, čestito se i ne naoblači pa plane i zagrmi u plast sena ili krstinu žita - sve izgori do poslednje slamke... Otuda i pesma u narodu:
"Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija.
A ne bude vazda po pravdi i zasluzi. Desi se, kao tog zlog leta 1941, da se udruži sila i nepravda, da bog zažmuri i đavolu u svatove dođe, i onda sve naopako obrne - kazna strašna stigne bezgrešnike..."