SVE MANJE BRAČNIH PAROVA U SRBIJI Srbi sve češće biraju život bez porodice, ZBOG OVIH RAZLOGA
Sve više ljudi u Srbiji odlučuje se za samački život bez braka, bez dece i bez obaveza prema partneru, navodi Prva. Da li je reč o ličnoj slobodi, strahu od vezivanja ili samo o promeni društvenih vrednosti? U "Jutru" na Prvoj gostovali su Dušan Blagojević, autor kanala "Blago za dušu" i porodični psihoterapeut Biljana Ćulafić.
Na početku su istakli da kada ljudi kažu da žele da žive sami, često može da se ispostavi da je takva odluka posledica nekog negativnog iskustva iz prošlosti.
"To može da bude negativno iskustvo, prosto da ljudi dolaze iz vrlo konfliktnih porodica ili negativno iskustvo u smislu loših tih partnerskih veza, ali mi, pre svega, vrlo često mislimo da su to naši individualni izbori, a društvo nam to nameće. Tako da, ovi izbori, po mom mišljenju, vrlo su uslovljeni individualizmom koji se forsira danas svuda u društvu - budi sama, budi jaka, najlakše ćeš proći sam, sam si sebi dovoljan, ti si u pravu, drugi ne valjaju...
To su te iluzije od kojih moramo da odustanemo da bismo iskusili ono što je u stvari naša priroda i što je stotinama godina iza nas i hiljadama godina bila naša priroda, a to je društvenost. Mi opstajemo u zajednici, mi smo suštinski društvena bića. Tako da, ne dopada mi se ovaj individualizam ka kome idemo. Bez porodice, bez dece, kako ćemo mi opstati?", rekla je Biljana Ćulafić.
Da li je samački život potreba za slobodom ili izbegavanje odgovornosti?
Dušan Blagojević je istakao da se slaže sa Biljanom.
"Pored toga, individualizam i konzumerizam su se uvukli u međuljudske odnose. I onda počinjemo da se koristimo kao flaše soka. Kada sam žedan, popiću te, pa onda kada ne trebaš, baciću te. To je bežanje od veze i obaveze. Kaže sv. Vladiko Nikolaj, svaka veza je obaveza, što znači da svaka veza uključuje da ću ograničiti sebe. Šta znači sloboda? Sloboda nije moja razularenost.
Sloboda uvek uključuje i drugoga. Odnosno, sloboda je sposobnost samooglašavanja za dobro ovog drugoga, a onda u tom prostoru bi trebalo tražiti i svrhu i smisao života. Problem nastaje ukoliko poverujemo u laž koju nam plasira društvo. A to je - sve možeš sam, samom si sebi dovoljan, ulaži u sebe na neki pogrešan materijalistički način. I mi poverujemo u to i proživimo i dvadesete i tridesete godine, najplodnije i najbitnije godine za samoistraživanje, upoznavanje sebe, a bez pravog upoznavanja sebe ne možemo ni prepoznati drugoga.
Šta se dešava kada dođemo u 40-te? Prazni, a bogati. Bogati, a siromašni u sebi. E, to je problem u kojem je današnje društvo upalo i zagazilo, zbog toga ja i volim da pričam o ovim stvarima", objasnio je Dušan Blagojević.
"Deluje da je lakše živeti sam"
Biljana Ćufalić je istakla da ukoliko neko duži period živi sam, vremenom će postati i usamljem.
"Na duge staze, ljudi koji su sami, više su skloni depresiji, jer biti duže vreme sam znači da ćeš vremenom postati i usamljen, ako u početku nisi. Znači i da ćeš neminovno vremenom postati i depresivan i anksiozan. E sad, mi možemo da nadomestimo. Šta da rade ljudi koji su izgubili partnere, pa su ostali sami? Mi to možemo da nadomestimo kroz druženje sa drugim ljudima, ali druženje nije isto što i zajednički život. I ne možemo mi da dobijemo taj kvalitet. Možemo da dobijemo neku površnost", objasnila je.
"Ja bih posavetovao to da se zapitaju zbog čega biraju samoću. Uglavnom ljudi koji su duboko ranjeni i razočarani međuljudskim odnosima i drugim ljudima, odlučuju se za taj put. Dakle, da čovek proba da bude što iskreniji prema sebi i da pita se zašto beži od drugih. Da li je to svesni izbor jer je sam odlučio da hoće da se posveti nekome i nečemu na drugačiji način", rekao je Dušan Blagojević.