SVETI MUČENICI IZ NIKOPOLJA U narodu postoji verovanje da ne valja započinjati VAŽNE POSLOVE
Sreda, 23. jul u crkvenom kalendaru posvećen je Svetim 45 mučenika iz Nikopolja Jermenskog, među kojima su najpoznatiji Leontije, Mavrikije, Aleksandar i Sisinije.
Ovi hrabri ljudi su, u vreme progona hrišćana, javno priznali svoju veru – i za nju podneli strašna mučenja i mučeničku smrt.
Gde vam je sad vaš Hristos?
U vreme cara Likinija, koji je vladao istočnim delom Vizantije i progonio hrišćane, namestniku Lisi u Nikopolju javio se sveti Leontije sa grupom svojih prijatelja. Pred punim dvorom rekao je:
“Mi smo hrišćani i nećemo se odreći Hrista!”
Lisi ih je ispitivao:
“Gde je vaš Hristos? Nije li razapet i umro?”
Na to mu Leontije jasno odgovara:
“Znaj da je umro, ali i da je vaskrsao iz mrtvih i uzneo se na nebo!”
Zbog ovakve vere, svi su bili bačeni u tamnicu bez hrane i vode, ali ih je hrabra hrišćanka Vlasijana tajno pojila i bodrila. I sam anđeo Božji im se, kako kaže predanje, javio u zatvoru da ih uteši.
Od tamničara do vernika
Ono što je usledilo pokazuje snagu svedočanstva: dva tamničara, koji su ih čuvali, poverovala su u Hrista – i zajedno sa još mnogima, broj vernika porastao je na 45 ljudi.
Na ponovljenom suđenju, svi su osuđeni na strašnu smrt: prvo su im sečene ruke i noge, a zatim su bačeni u oganj. Njihove duše, kako crkva veruje, odletele su Gospodu, a oni postali mučenici i nebeski zaštitnici.
Ovaj događaj desio se 319. godine, ali se njihovo stradanje i danas pominje sa poštovanjem.
Šta običaji kažu za današnji dan?
Na današnji dan, u narodu se veruje da ne valja započinjati važne poslove, niti svađati se, jer se smatra da “što tog dana počneš u gnevu, završićeš u nesreći”.
U nekim krajevima, domaćice ne pale rernu i ne peku hleb “da oganj ne bi planuo kao nekad na mučenike”, a veruje se da molitva Svetim mučenicima može pomoći onima koji trpe nepravdu i patnju – da istraju u veri i izborima koje prave.