TUMOR MOZGA PO UČESTALOSTI NIJE ZANEMARLJIV Bolest koja duboko pogađa i porodicu obolelog
Iako se retko pominju u javnosti, tumori mozga nisu zanemarljivi. Njihova učestalost varira širom sveta, a zanimljivo je da su češći u razvijenim zemljama – u zapadnoj Evropi, Severnoj Americi, Australiji i na Novom Zelandu.
U Sjedinjenim Američkim Državama, prosečna godišnja učestalost malignih tumora mozga iznosi 6,5 na 100.000 osoba. U Evropi, ona varira – kod muškaraca od 4,5 do 11,2, a kod žena od 1,6 do 8,5 na 100.000 ljudi – kaže šef Odseka za stereotaksičnu radioterapiju Instituta za onkologiju Vojvodine dr Igor Đan.
Navodi podatke Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ koji pokazuju da su stope obolevanja u Srbiji čak više nego u nekim delovima Evrope. Kod muškaraca, incidenca malignih tumora mozga iznosi 11,7 na 100.000 stanovnika, a kod žena 9,2. Najveći broj obolelih je među osobama starijim od 65 godina – 7,19 na 100.000.
Postoje i razlike obolevanja u odnosu na pol, pa su tako tumori mozga češći kod muškaraca nego kod žena – kod muškaraca 7,6, a kod žena 5,3 na 100.000 osoba godišnje.
- Kod dece i mladih do 19 godina, stopa obolevanja od malignih i benignih tumora mozga iznosi 4,28 na 100.000, nešto češće kod dečaka nego kod devojčica – napominje dr Đan.
Šta može društvo da uradi
Društvo može puno da uradi. Potrebno je više informacija, bolja psihološka i socijalna podrška, bolja komunikacija sa zdravstvenim radnicima, kao i palijativna nega. Lek za tumor mozga još ne postoji – ali postoji lekovitost u razumevanju, solidarnosti i podršci – istakao je dr Đan.
Najčešći i najteži oblik tumor mozga je glioblastom, koji je najzloćudniji tumor mozga kod odraslih.
- Brzo raste, vraća se i teško se leči. I pored operacija, zračenja i hemioterapije, prosečno preživljavanje je 12 do 15 meseci. Petogodišnje preživljavanje je ispod 10 odsto – ističe dr Đan.
Navodi kako postoje i tumori sporijeg rasta, takozvanog nižeg stepena malignosti. Oni se često javljaju kod mlađih osoba i kod nekih od njih, ako imaju specifične genetske mutacije (kao što je IDH mutacija), život može da traje više od decenije. Ipak, čak i ti “sporiji” tumori vremenom mogu postati agresivni.
- Tumori mozga menjaju svakodnevni život iz korena. Pacijenti često imaju problema sa govorom, pamćenjem, koncentracijom, pokretljivošću. Mnogi razvijaju anksioznost i depresiju. Promene u ličnosti su česte, te osoba može da postane drugačija, i za sebe i za okolinu – kaže dr Đan.
Stope obolevanja u Srbiji su više nego u nekim delovima Evrope
Prema njegovim rečima, većinu vremena pacijent nije u bolnici, već je kod kuće, pokušavajući da funkcioniše, uz pomoć porodice. Lečenje je važno, ali borba se nastavlja i između terapija: samopomoć, psihološka podrška, suočavanje sa strahovima. Svetska zdravstvena organizacija ističe da je samonega, odnosno snalaženje u životu sa bolešću, ključna za kvalitet života.
- Bolest duboko pogađa i porodicu obolelog. Negovatelji su često pod ogromnim stresom. Gotovo 40 odsto njih razvija simptome depresije i anksioznosti. Kako pacijent postaje sve više zavisan, porodica često mora da preuzme ulogu njegovatelja, terapeuta i emotivne podrške – sve u jednom – napominje dr Đan.