VERNICI OBELEŽAVAJU PRETPRAZNIŠTVO VAVEDENJA I SLAVE SVETE OCE Dan smirenja i molitve VEROVANJE JE DA NE VALJA ZAPOČINJATI NOVE POSLOVE
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici trećeg dana decembra slave Prepodobnog Grigorija Dekapolita i Svetog Prokla. Danas je i Pretprazništvo Vavedenja Presvete Bogorodice, koje se slavi kao uvod u jedan od najvažnijih bogorodičinih praznika – Vavedenje Presvete Bogorodice, koje se uvek slavi 4. decembra.
Pretprazništvo Vavedenja Presvete Bogorodice se poštuje kao poseban dan u hrišćanstvu kad se vernici pripremaju molitvom, postom i smirenjem. Veruje se da na ovaj dan ne bi trebalo započinjati nove poslove, jer neće biti berićetni. Kako ove godine ovaj dan "pada" u sredu, obavezan je post na vodi.
Preprazništvo Vavedenja je dan unutrašnjeg smirenja i zahvalnosti.
U nekim krajevima Srbije postoji skromna praksa da se dom "umiri" uoči praznika, piše Žena Blic. Članovi porodice dan pred Vavedenje Presvete Bogorodice provode u sređivanju doma i pripremi posne trpeze za veliki praznik. Prema narodnim verovanjima, uoči praznika posvećenih Majci Božjoj i na same dane praznika koji su joj posvećeni trebalo bi izbegavati glasne rasprave, teže fizičke poslove i bilo šta što narušava mir u kući.
U našem narodu dugo je poštovan običaj da se pred praznike posvećene Bogorodici i Isusu Hristu, kao i na same dane praznika, u ruke ne uzimaju noževi i makaze da Majka Božja i Bogomladenac ne bi bili povređeni. U nekim delovima Srbije od Pretprazništva Vavedenja Presvete Bogorodice su prestajale svadbe.
Prepodobni Grigorije Dekapolit Rođen je u Dekapolju Isavrijskom, roditelji su mu bili znameniti Sergije i Marija. Kada je završio školu, roditelji su hteli da ga ožene, ali je on pobegao u pustinju i zamonašio se. Živeo je na raznim mestima, u Vizantiji, u Rimu, na gori Olimpiskoj. Gde god je bio, svuda je udivljavao ljude svojim podvizima i čudesima. Dešavalo se da ga je ozaravala svetlost nebeska; da su mu se anđeli Božji javljali. On je gledao krasotu anđeosku i slušao njihovo umilno pojanje. Poživeo je dugo i bogougodno, i skončao mirno u 9. veku u Carigradu preselivši se dušom u radost Gospoda svoga.
Tropar (glas 4):
Bože otaca naših, čini uvek sa nama po tvojoj krotosti, ne napuštaj nas tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.
Sveti Proklo, carigradski patrijarh
Bio je učenik svetog Jovana Zlatoustog. 426. godine posvećen je za episkopa kizičkog, a 435. godine izabran za carigradskog patrijarha. Upravljao je crkvom Božjom kao mudri arhijerej. Za njegovo vreme dogodila su se dva važna događaja.
Prvo, prenete su mošti Svetog Jovana Zlatoustog iz Komana u Carigrad, po želji cara i patrijarha. A u to vreme carovao je car Teodosije Mlađi sa sestrom Pulherijom. Drugo, bio je veliki zemljotres u Carigradu i po okolini. Mnoga od najlepših i najvećih zdanja popadala su od strašnog potresa.
Tada su patrijarh i car s mnoštvom sveštenika, velikaša i naroda, izašli na litiju. I kada su se na litiji molili Bogu, desi se, da je neko dete čudesno bilo uzeto visoko u vazduh tako da najzad nije moglo očima da se dogleda. Potom se vratilo i spustilo lagano na zemlju. Kada su ga upitali gde je bilo, dete je odgovorilo da je bilo odneseno na nebo među anđele i da je čulo kako anđeli poje: svjatый Bože, svatыiй krjepkiй, svjatый bezsmertnый, pomiluй nas! Čuvši tu pesmu počeli su da je pevaju svi ljudi u litiji i zemljotres je odmah prestao. Od tada se odomaćila u crkvi ta divna pesma. A dete se uskoro upokojilo i bilo sahranjeno u crkvi svete Irine. Sveti Proklo služio je kao arhijerej 20 godina i skončao mirno u Gospodu 446. godine.