Bojan Panaotović: „Vučićeva multivektorska spoljna politika nadišla je Titovu i to u mnogo težim okolnostima“
Bojan Panaotović, sociolog i direktor KCNS, ocenio je da je strateški dijalog između SAD i Srbije kruna jedne izuzetno uspešne spoljne politike Srbije.
Strateški dijalog između SAD i Srbije koji se vodi minulih dana u Vašingtonu predstavlja krunu jedne izuzetno plodotvorne i uspešne spoljne politike koju je vodila Srbija u poslednjih četrnaest godina. Suvišno je i napominjati da je Srbija jedina zemlja u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji i da kao takva uživa konkretne benefite RF, počev od povoljne cene gasa pa do podrške u UN po pitanju Kosova i Metohije. Delovalo je neverovatno i neizvodljivo nakon početka rata u Ukrajini da će jedna mala zemlja uspeti da očuva neutralnu poziciju i da i pored ogromnih pritisaka očuva svoje pozicije i ne pristane na uvođenje sankcija. Vučić je uspeo. Četrnaest dana nakon Putina i sedam dana nakon Trampa Vučić je bio gost predsednika Kine Sija čime je Srbiji ukazana ogromna čast. Osim časti tu su i, samo u prvoj ruci, ugovori i investicije vredni milijardu dolara. Pomenuta poseta dakako samo je kruna kontinuirano dobrih odnosa i čeličnog prijateljstva Kine i Srbije koje se gradi naročito u poslednjih deceniju i po.
Zamešateljstvo oko zatvaranja klastera 3 pokazalo je još jednu relevantnu geopolitičku činjenicu: Evropska komisija i vrh EU podržava Srbiju na putu EU integracija. Politikantska opstrukcija Hrvatske, Bugarske i još par zemalja očekivana je i logična. Jaka Srbija sa moćnim međunarodnim partnerima izaziva kod njih bes i konsternaciju. Bivši ministar diplomatije Hrvatske Miro Kovač nije slučajno pre nekoliko dana izjavio da Srbija predstavlja važan i nezaobilazan faktor za Francusku i da sedenje Vučića u prvom redu u Parizu nije slučajnost već važna politička poruka. Takođe predsednik Milanović često ume da se požali kako Francuska tretira Srbiju bolje nego Hrvatsku uprkos direktnom savezništvu u NATO paktu. Srbija kontinuirano ima dobre odnose sa Izraelom uspevajući istovremeno da očuva i tradicionalno dobre odnose sa Palestinom. O izuzetno dobrim odnosima i ekonomskim i političkim plodovima Srbije sa UAE i nizom drugih zemalja, Azije i Afrike mnogo je puta pisano i govoreno.
Kruna golemih spoljnopolitičkih pregnuća i plodova došla je minulih dana otvaranjem dijaloga o strateškom partnerstvu i nizu već potpisanih sporazuma između Srbije i SAD. Dijalog je otpočeo u Vašingtonu, a srpsku delegaciju dočekao je državni sekretar Rubio što samo po sebi govori koliko se ozbiljno pristupa rečenom partnerstvu. Rezultati ovog dijaloga po svemu sudeći izmeniće geopolitičku, ekonomsku i energetsku sliku Balkana i to na način da će Srbija imati prvenstvo. Tako se proklamovana politika o četiri stuba spoljne politike koja je u Tadićevo vreme bila floskula i prazna ljuštura sa nikakvim ili krajnje skromnim učincima u Vučićevo vreme ovaplotila i postala realnost sa konkretnim rezultatima. Sve rečeno, imajmo u vidu, ostvareno je u izuzetno složenim, teškim i delikatnim geopolitičkim svetskim prilikama, kada se vodi rat u Ukrajini, na Bliskom istoku, rat između SAD i Irana…
U istoriji naroda na Balkanu, kada se govorilo o uspešnoj i minucioznoj spoljnoj politici i diplomatiji obično se govori o politici Josipa Broza Tita i njegovoj veštini da SFRJ pozicionira između Istoka i Zapada, formira Pokret nesvrstanih sa Nehruom i Naserom i sarađuje odlično sa gotovo svim relevantnim svetskim centrima moći. Vučićeva spoljna politika nadišla je po učincima Titovu koji je imao daleko lakše okolnosti, počev od države od 22 miliona ljudi koja se nalazila na samoj granici između dva velika vojna pakta itd. Uz svako poštovanje odličnih odnosa sa ključnim svetskim centrima moći, možda je ipak najveće dostignuće srpske spoljne politike u Vučićevo vreme povlačenje priznanja *Kosova od strane 27 zemalja zahvaljujući čemu Priština može samo da sanja o statusu posmatrača u UN, a o stolici i punopravnom članstvu da i ne govorimo.