"BUNJEVAČKO KOLO" PROSLAVILO ČETVRT VEKA OD REOSNIVANJA Druga vremena, ali za Bunjevce slični izazovi
Nastao kao grad, prevashodno srpskih i bunjevačkih graničara, hrišćanskog branika pred Osmanskom imperijom, Sombor se uvek dičio svojim žiteljima bez obzira na veroispovest i nacionalnost, pa je sa dužnom pažnjom propraćena i svečanost ovdašnjih Bunjevaca okupljenih oko Udruženja građana „Bunjevačko kolo”.
Oni su skromno obeležili četvrt veka od reosnivanja ovog udruženja kojem je od osnivanja 1921. godine osnovni cilj bio da kod ovdašnjih Bunjevaca širi prosvetu, kulturu i nacionalnu svest.
Svečani skup je pozdravnim rečima otvorio predsednik udruženja „Bunjevačko kolo“ Dejan Parčetić:
- Upornim radom, entuzijazmom a pre svega sa puno ljubavi, uspeli smo sačuvati, evo već dve i po decenije, ono što smo, osnivanjem „Bunjevačkog kola“ s početka prošlog veka, dobili u nasleđe od naših didova i majki, a to je očuvanje bunjevačkog identiteta, kulture, jezika i nasleđa - istakao je predsednik UG „Bunjevačko kolo” Dejan Parčetić i dodao da iako se vremena menjaju, čini se da Bunjevci i dalje imaju brojne i veoma slične izazove i nevolje kao i njihovi preci s početka prošlog veka.
- Dugujemo veliku zahvalnost našim prvim osnivačima Bunjevačkog kola, kojima želimo da se na današnji dan, sećanjem odužimo i posebno zahvalimo za puteve koje su postavili u cilju očuvanja našeg nacionalnog bića. Takođe, zahvalni smo i našim reosnivačima Bunjevačkog kola iz 2000. koji su, upravo na temeljima predaka, postavili novu platformu zadataka kojima teži naša nacionalna zajednica i to s osnovnim ciljem očuvanja nacionalnog bića i sveg što to podrazumeva a pri tom mislim na kulturu, jezik, prosvetu i informisanje na našem, bunjevačkom jeziku - objasnio je Parčetić, naglašavajući da se bunjevačka zajednika, pa tako i somborsko „Bunjevačko kolo“ susreće sa činjenicom stalne asimilacije od strane druge, hrvatske nacionalne zajednice što je jedan od dugogodišnjih izazova.
Parčetić je takođe naglasio da je nevolja i to što Bunjevaca i njihovih predstavnika skoro da i nema u telima lokalnih samouprava, a takođe nema bunjevačkih predstavnika ni na pokrajinskom niti republičkom nivou.
- Izuzetno je od velikog značaja i važnosti da je zajednica vidljiva o čemu, u slučaju Bunjevaca i država treba puno više da povede računa, jer mi, Bunjevci imamo samo jednu državu, državu Srbiju za koju smo se još davne 1918. godine kroz prisustvo i glasanje naših bunjevačkih predstavnika i opredelili – naglašeno je ovom prilikom.
Daleke 1921. godine 6. oktobra, osnovano je somborsko „Bunjevačko kolo“, koje je u to vreme predstavljalo i bazu za Bunjevačko-šokačku stranku, ali već od 1923. godine, usled različitog pristupa bunjevačkom pitanju, dolazi do prvih nesuglasica i raslojavanja na „radikale“, odnosno pristalica autohtonosti Bunjevaca i „Hrvata“ to jest pristalica Hrvatske seljačke stranke i hrvatstva Bunjevaca. Rukovodstvo „Bunjevačkog kola“ pripadalo je sloju imućnih zemljoposednika, a njihova opozicija siromašnijem sloju zemljoradnika i sitnih zemljoposednika, pa je dolazilo do podvojenosti i po socijalnoj liniji, što je kulminiralo izdvajanjem dela članstva i osnivanjem Hrvatskog kulturnog društva „Miroljub“ 1936. godine. Samo „Bunjevačko kolo“ nastavilo je sa radom, ali u smanjenom obimu i sa znatno manjim brojem članstva. Kolo je formalno radilo i tokom okupacije 1941-1944. godine, a ugašeno je u prvim mesecima nakon oslobođenja. Sva imovina „Bunjevačkog kola“ postala je 1945. g. vlasništvo Hrvatskog prosvjetnog doma, kasnije KUD „Vladimir Nazor“, nastavljača nekadašnjeg HKD „Miroljub”.