(FOTO, VIDEO) Oaza mira na severu Vojvodine: Legende, prirodne tajne i šarm Palića koji traje čitave godine
Za svega sat vremena vožnje auto-putem stiže se od Novog Sada do Palića: Parka prirode, jezera, naseljenog mesta. Iz užurbane gradske vreve za tili čas ste u oazi svežine, mira, lepote.
Kako je Palić turističko mesto, i to možemo slobodno reći tokom svih 365 dana u godini, najlakše je bilo naići na posetioce, nasmejanih lica i energije pune života, što ne čudi, jer i sami zaboravite na sve muke od onog momenta kako kročite u zelenilo okupano odsjajima sunca sa ustalasane vode.
Prilazeći ljudima na ulici, u grupi penzionera, ispostaviće se i novosadskih koji su došli na izlet, izdvojio se jedan Kikinđanin – Budimir Đukičin, nastavnik geografije u kikindskoj Gimnaziji i Učiteljskoj školi.
– Ja ću ti kaz’ti kako je nastao Palić kao jezero, to ti niko nije pričao – počinje svoje predavanje Đukičin. – Jezero je nastalo eolskim putem. Eol je po grčkoj mitologiji bio Bog vetra, a kako se ovo područje nalazi na kontaktu Subotičke peščare i bačke lesne zaravni, duvajući vetar je odnosio pesak, formirao udubljenje do prve takozvane freatske izdani, prve izdani koja je počela da hrani to udubljenje i tako je nastalo Palićko jezero uz još dva manja: Ludoško i Krvavo jezero.
Novi reljef biva potom „hranjen” podzemnim putem, kao i atmosferskim vodama.
– E sad, kako je svako jezero osuđeno na iščezavanje, tako je i Palićko. Vremenom dolazi do taloženja, sedimentacije, a taloženjem se diže mulj, polako kreće rastinje i jezero prelazi u fazu močvare. Da ne bi došlo do toga, šezdesetih godina je jezero izmuljavano, pročišćavalo se do prve izdani, koji je potom ponovo nahranio jezero vodom i tako je ono spašeno – podseća nas nastavnik.
Đukičin nam je ispričao i kako je jezero, pa samim tim i naseljeno mesto, dobilo ime.
– Legenda kaže da je jedan Mađar Pal ovde čuvao guske i da je po njemu jezero dobilo ime – veli naš sagovornik.
U dostupnoj literaturi nalazimo pak još verzija kako je jezero, ali i ime nastalo. Prema jednoj, vodu su stvorile suze pastira Pavla koji je tu svojevremeno izgubio stado. To je bar bilo objašnjenje zašto je voda slana, što nas dovodi do druge priče – Palićko jezero je ostatak Panonskog mora. A veruje se da su i jezero i naselje dobili ime po pustari Palij koja se na ovoj lokaciji nalazila.
Mesto se razvijalo upravo zahvaljujući jezeru, a prvi put biva važna lokacija na mapama nakon što je krajem 18. veka otkriveno da voda i mulj imaju lekovita svojstva. Ubrzo počinje da se formira letovalište, a najzad i banja 1852. godine, usled čega počinje urbani razvoj, a onda i zidanje u secesijskom stilu po kom je Palić i te kako prepoznatljiv. Jezero biva oivičeno letnjikovcima, parkovima, ugostiteljskim objektima...
Povezivanje železničkom prugom Budimpešte i Zemuna, kao i tramvajskom linijom do Subotice, Palić je doživeo prosperitet koji je uslovio otvaranje kupališnog kompleksa (1912), čime su počeli da se naziru obrisi modernog turističkog i bogatog mesta.
– Predivna priča o predivnom Paliću – uzvikuje penzionerka Mila Aleksić, koja je iz Beograda došla sa snajkom Sanjom i unukom Vukom na izlet na sam sever Vojvodine. – Hiljaditi put sam ovde! Svaki put kad dođem nešto novo me oduševi. Nova energija, mir, opuštenost, pogotovo radnim danima kad nema velike gužve... Vidite i sami kako je sve prelepo!
Međutim, jedno je kao turista videti, a drugo je kao meštanin živeti na palićki način.
– Meni je sve lepo, sve je blizu, imamo sve što nam je potrebno, još da ima i para – priča nam Petar Rožnjak, kog smo zatekli kako biciklom obilazi radnje idući u nabavku. – Na Palić sam se doselio pre deset godina, jer moj pokojni otac je ovde kupio kuću. Imam praunučad, vole kad mi dođu, imaju gde da se igraju. I ovako za turiste je lepo, ima zabave, prirode, šta hoćete.
Palić ima i zoo vrt koji je poseban po tome što malo koja životinja živi u kavezu; takođe tu su i Letnja pozornica koja je domaćin čuvenog Evropskog festivala filma; šumsko-parkovska površina koja nudi hotel za ptice i pčele, a na čijem ulazu se nalazi čuveni Vodotoranj, dok su s druge strane Velika terasa, Muzički paviljon, ženski štrand, Rt pesničke nade, amfore i statue, fontane i spomen-česme, kao i brojni ugostiteljski kutci.
A i kad zađete u samo naselje, na drugi kraj Palića, ka Mađarskoj, nailazite na ulice uobičajenih kućica i dvorišta, ali brojni salaši, mahom ugostiteljskog karaktera, šuma, jezero Tresetište.
I ma koliko se ovo mesto činilo kao magnet za žitelje željne prirode i mira, Palić takođe ima tedenciju opadanja stanovništva, pa tako na spavanju sada ima oko 5.500 meštana, što se i primeti po brojnim napuštenim i zapuštenim kućama koje na momente kvare opšti utisak, ali ne dovoljno da nam one budu prva asocijacija na jednu od najatraktivnijih tačaka u našoj zemlji.