UOČI VASKRŠNJEG POSTA BELE POKLADE U NAJMANJEM SOMBORSKOM SELU Rastinske vesele maske kao vekovni običaj
Netom protekla nedelja, kao dan kada su pravoslavni vernici obeležili dan Svetog mučenika Nikifora je bio i praznik koji u narodu nosi naziv Bele poklade i označava poslednji dan pred početak Velikog posta.
Ovaj praznik je obeležen i u Rastini, najmanjem selu somborskog atara, koje su osnovali tzv. solunski dobrovoljci, odnosno demobilisani vojnici pobedničke srpske vojske Prvog svetskog rata, koji su u njene redove stupili sa područja negdanje Austrougarske.
- Vekovni običaj mačkara su u selo doneli 1921. godine solunski dobrovoljci, kolonizovani u ove krajeve posle Velikog rata, donevši sa sobom iz Like drevni običaj čiji koreni vode do predaka sa Kosova – kaže Slobodan Vukobratović, jedan od najupornijih Somboraca kada je u pitanju očuvanje tradicije i običaja svih naroda na severozapadu Srbije - Maskirane, uz zvona, smeh i šalu, mačkare idu od kuće do kuće, simbolično teraju zimu i donose berićet, zdravlje i radost. Više od jednog veka ovaj običaj živi kao ponos i trajni znak identiteta našeg sela – naglašava Slobodan.
Bele poklade označavaju poslednji dan pre početka najdužeg posta u godini, Vaskršnjeg, i simboličan su trenutak kada se vernici pripremaju ne samo promenom ishrane, već i odnosom prema drugima kroz praštanje, pomirenje i unutrašnje smirenje. Sam naziv praznika potiče od „bele“ hrane, odnosno mleka, sira, jaja i kajmaka koja se tog dana još konzumiraju, dok je meso već izostavljeno. Zato se nedelja Belih poklada naziva i siropusna, odnosno završetak perioda mlečne hrane pre ulaska u Vaskršnji post.
Suština dana, ipak, nije u trpezi, već u običaju koji se smatrao presudnim: iskreno traženje i davanje oproštaja, a pored porodičnih običaja, Bele poklade su i dan zajedničkog veselja. U mnogim selima palile su se velike pokladne vatre oko kojih su se okupljali mladi, pevalo se i igralo, a ponegde se plamen i preskakao kao svojevrsni simbol očekivanog zdravlja i snage u godini koja dolazi.
U ovakvim maskiranim povorkama kao u Rastini, mladi se prerušavaju u neobične ili šaljive likove i obilaze kuće, pevajući i zadirkujući domaćine, pošto se veruje da smeh, buka i maska teraju zimu i sve zlo, a ujedno su i prilika da domaćini učesnike daruju jajima, sirom ili slatkišima.