DNEVNIK U BANATSKOM VELIKOM SELU Krajiški duh u banatskoj ravnici- ulažu, grade i slave - sve za svoje selo
Od teškog života na crnici „depresivne” ravnice, samo uz slogu i mobu, doseljenici iz Krajine uspeli su da izgrade nov, prosperitetan život pod imenom – Banatsko Veliko Selo.
Iako ih je nekad bilo daleko više, prema poslednjem popisu u ovom mestu živi nešto više od 2.000 duša, premda se stiče utisak da je čitavo naselje daleko veće. (Ipak uzmite u obzir da Velikoselci imaju čak dva bazena na otvorenom, veliki i mali, što je, složićemo se, retkost, a koja privlači dosta ljudi iz okoline. Makar tokom letnjih meseci...)
Naše selo je dobro infrastrukturno razvijeno, imamo sve što nam je potrebno za skroman život, a pritom nam je i Kikinda na deset minuta vožnje (Mira Pećanac)
U sveukupni utisak o selu ubraja se oduševljenje zelenim površinama, budući da je Banatsko Veliko Selo poprilično „pošumljeno” i ima prelep centralni park s mnogobrojnim zasađenim vrstama, a da se ‘ladovina ceni u tom kraju, dokazuju i guste krošnje nanizane ispred kuća duž svih ulica.
– Naše selo je dobro infrastrukturno razvijeno, imamo sve što nam je potrebno za skroman život, a pritom nam je i Kikinda na deset minuta vožnje – kaže predsednica Saveta Mesne zajednice Mira Pećanac.
Zajedničkim snagama grade svoj hram
Kako su se u Banat doselili Krajišnici, oformivši Banatsko Veliko Selo, postojeću katoličku crkvu sravnili su sa zemljom, što je meštane ostavilo bez ikakvog hrama sve do 2005. godine kada su započeli izgradnju srpskog pravoslavnog, posvećenog Svetom Vasiliju Ostroškom, a po nacrtima arhitekte Mirjane Gruber. Prvi konkretni radovi usledili su tek dve godine kasnije, izlivanjem temelja, a sam objekat i danas je pod skelama i u radovima. Ali i u funkciji!
– U toku je oslikavanje freskopisa, koje je povereno profesoru Miroslavu Lazoviću, a ostalo je da se srede krov i fasada, ali službe se uveliko održavaju – pojašnjava predsednik Crkvenog odbora Saša Čolak.
– Najpre je na tom mestu podignut časni krst kod kog se 25. jula 2006. godine krstilo 147 duša. To je bio neopisiv događaj!
Ceo projekat živi zahvaljujući meštanima koji su spremni da svesrdno, i u skladu s mogućnostima, pomažu i ulažu u izgradnju hrama.
– Ono što me raduje je da sve više ima krštenja, ali i venčanja. Imamo divnu saradnju sa školom, pa nam deca dolaze na slave i razne praznike. Ovde, osim vere, ima dosta i kulture i tradicije – naglašava naš sagovornik, dodajući da je trenutni paroh jerej Nemanja Milinković.
– Možemo da se pohvalimo da kod nas funkcioniše 12 udruženja. Kao Mesna zajednica ulažemo u FK „Kozara” i KUD „Marija Bursać”. Fudbalerima smo napravili novu zgradu, a folklorašima ćemo omogućiti da igraju u bioskopskoj sali i tokom zimskih meseci, budući da krajem godine planiramo da rešimo grejanje. Mnogo toga smo uradili do sada, ali uvek stremimo da nam bude bolje.
Nekad tri sela, danas tri rejona
Kako je carica Marija Terezija (1763) donela odluku da se u banatske krajeve dosele samo katolici, tako je 1770/71. naseljeno oko 3.300 Francuza i Nemca koji su osnovali tri „sestrinska” sela. Njihovi nazivi bili su: Seul Tur, Šarlvil i Sankt Hubert, a ta imena se i danas koriste ali kao delovi rejona Banatskog Velikog Sela koje nosi to ime od 1948. i naseljeno je žiteljima iz Bosanske Krajine.
Iako ni Banatsko Veliko Selo ne zaobilazi trend odliva stanovništva, za razliku od većine mesta po Vojvodini, u ovom se realizovao pozamašni broj projekata Ministarstva za brigu o selu, budući da je čak 17 porodica uz njihovu pomoć kupilo kuće s okućnicom.
– Ni Osnovna škola „Slavko Rodić” nam nije pusta, imamo oko 160 đaka, plus 70 dečice u vrtiću – ponosna je naša sagovornica.
Dani sela ove godine su obeleženi od 24. do 27. jula, te su se tom prilikom i okupili pčelari oko svog Dana meda, kao i ponositi takmičari u nekoliko disciplina a u okviru 15. Krajiškog višeboja.
Jedini interes svih nas je naše selo
Klimatske promene dovele su do masovnog pomora pčela u Banatskom Velikom Selu, a primera radi, Mirko Knežević, koji je predsednik Udruženja „Matica”, uzimio je 110 košnica, od čega mu je s proleća ostalo samo 14.
– Topli uslovi pred kraj godine, kao i nedovoljno polena od koje pčele prave neohodnu masnoću za zimu, dovele su do njihovog stradanja – pojašnjava Knežević, dodajući da trenutno u Udruženju imaju oko 20 članova, dok je taj broj pre korone bio i više nego triput veći.
Velikoselci uglavnom imaju stacionirane košnice i to u blizini uljane repice i suncokreta.
– Suncokret je isključivo naš, mada ove nove sorte nisu toliko plodonosne za pčele, dok uljanu repicu imamo na granici sa Rumunijom, pa, kad im već ne treba pasoš, pčele idu i u njihove njive. Shvatili smo da Rumuni koriste drugačije preparate za prskanje, tako da samo na njihovim parcelama nemamo stradanja – naglašava naš sagovornik.
Procena je da će pčelari ovu godinu završiti sa 40 kila po košnici, dok su ranije umela da budu i po dva vrcanja... Cena po tegli je tek ove godine skočila i to sa 700 na 800 dinara.
– Ko je u pčelarstvo ušao iz komercijalnih razloga, nije uspeo. Takođe, jedini interes svih nas je naše selo, nema ličnog interesa – kaže Knežević, napominjući da je jedan od dokaza te tvrdnje to što su sredili nekadašnji magacin sa mlinom, a koji danas mogu da koriste svi građani po potrebi i dogovoru.
– Meni je sve lepo u Banatskom Velikom Selu, ovde sam rođena, odrasla, osnovala svoju porodicu. Ali posebno mi je lepa sloga stanovnika i što, gdegod da se pojavimo, uvek pronađemo nekog svog – veli Pećanac.
U ovom delu Banata mahom je zastupljeno ratarstvo, a oni koji se uopšte i bave tom granom poljoprivrede, pretežno seju suncokret, ječam, kukuruz i pšenicu.
Iako ni Banatsko Veliko Selo ne zaobilazi trend odliva stanovništva, za razliku od većine mesta po Vojvodini, u ovom se realizovao pozamašni broj projekata Ministarstva za brigu o selu, budući da je čak 17 porodica uz njihovu pomoć kupilo kuće s okućnicom
– Ono što bi još trebalo napomenuti jeste da je počela izgradnja mini postrojenja za preradu pijaće vode, zamena dela vodovodnih cevi, kao i rekontrukcija crpnih stanica. Reč je o projektu koji finansiraju Pokrajina i Grad, a mi smo upali u prva četiri sela koja će dobiti ovakvu infrastrukturu – zaključuje predsednica sela.