(FOTO) USRED BANATA, A KAO U BEČU U dvorcu Karačonji nekada su se održavali plemićki balovi i koncerti, danas to je samo napuštena fabrika hemikalija
Do dvorca Karačonji u Novom Miloševu stiže se više intuicijom nego sistemom.
Nema putokaza, nema turističke signalizacije, iako je reč o jednoj od najznačajnijih plemićkih rezidencija u severnom Banatu. Navigacija vas odvede pred visoku ogradu od kovanog gvožđa, a dalje – nema kuda.
Možda okolo, ali ni to vam neće pomoći da ga vidite iz prve ruke. No, meštani kažu da je ovaj dvorac „sklonjen“ s razlogom, spominjući razne tajne radnje, koje su ostale na nivou legende. Zato on danas deluje misteriozno, gotovo namerno izmešten iz javnosti.
Dvorac je podigla plemićka porodica Karačonji (Karácsonyi), jedna od najbogatijih i najuticajnijih mađarskih veleposedničkih porodica u Banatu tokom 19. veka. Porodica Karačonji potiče iz jermenske trgovačke dijaspore koja se tokom 18. veka nastanila iz Transilvanije u Habzburšku monarhiju, hungarizovala ime Karačonjan u Karačonji i postepeno stekla plemićki status. Njihov uspon u Banatu počinje upravo sa Bogdanom Karačonjijem, koji se smatra rodonačelnikom banatske grane porodice.
Sudbina mlađeg brata
I ne, dvorac Karačonji nije bio jedini dvorac u ovom banatskom mestu, niti jedini dvorac Karačonjijevih. Naime, nešto malo kasnije, godine 1857. svoju verziju dvorca podigao je Lajoš Karačonji, rođeni brat Lasla Karačonjija.
I ovaj dvorac bio je izgrađen u duhu klasicizma, ali jednostavnije forme. Nažalost, sudbina mu nije bila naklonjena: godine 1912. i poslednji njegov stanovnik ga je napustio, a posle Prvog svetskog rata kupio ga je preduzetnik koji je procenio da je zemljište vrednije od napuštenog dvorca. I od njega više nije ostalo ništa, sem uspomene.
On je 1781. godine, na državnoj licitaciji, kupio veleposed u Beodri (današnje Novo Miloševo). Za imanje je platio 103.000 forinti, što je u to vreme bila izuzetno visoka suma i jasan pokazatelj njegove finansijske moći. Kupovinom Beodre, porodica Karačonji postaje jedna od najvećih zemljoposednika u Torontalskoj županiji, a to imanje ostaje u vlasništvu porodice više od vek i po.
Njegovi potomci nastavili su da šire i učvršćuju položaj porodice. Tokom 19. veka Karačonjijevi stiču visoke plemićke titule, zauzimaju značajne upravne i političke funkcije u Ugarskoj, a njihova moć dostiže vrhunac u vreme Lasla Karačonjija, Bogdanovog unuka i velikog župana Torontalske županije, koji sredinom 19. veka podiže reprezentativni dvorac u Beodri kao simbol porodičnog ugleda i trajnosti.
Ovaj dvorac građen je u drugoj polovini 19. veka, po projektu arhitekte Jožefa Pana, 1842-1846. godine, kao reprezentativna porodična rezidencija, ali i kao upravno središte imanja. Veličinom i položajem dominirao je nekada prostranim i uređenim parkom i važi za jedan od najlepših dvoraca u celoj Vojvodini.
Zgrada je oblikovana u čistom klasicističkom stilu, s izduženom pravougaonom osnovom, prizemljem i spratom. Glavna fasada je simetrična i naglašena centralnim tremom sa stubovima, što dvorcu daje svečan i otmen izgled. Kao tipičan ruralni dvorac, nije bio samo mesto stanovanja, već i upravni centar veleposeda, okružen ekonomskim zgradama, od kojih neke i danas postoje: tu je konjušnica, žitni magacin i kotarka, koja sa dvorcem čini skladnu arhitektonsku celinu. Ispred dvorca prostirao se park, uređen u francuskom stilu, a krasile su ga skulpture i biljke, donete s raznih strana sveta. Istorija pamti balove, večere, okupljanja plemstva u dvorcu Karačonji, odatle se išlo u lov, tu su dolazili umetnici da sviraju i slikaju. Usred Banata, a kao u Beču.
Nažalost, uskoro je počelo propadanje, i to naglo. Krajem Prvog svetskog rata dvorac je napušten i opljačkan. Aladar Karačonji, poslednji vlasnik dvorca koji je u njemu živeo, pobegao je pred besnim komšijama i nikada se nije vratio, iako je za to imao dozvolu. Komšije su zadržale neke umetnine i stilske predmete iz dvorca, od kojih nešto može da se vidi u istorijsko-etnografskommuzeju „Kotarka“.
Kamenički dvorac gradio Laslov unuk
U Kameničkom parku u Sremskoj Kamenici, tačno prekoputa Novog Sada i odmah pored Mosta slobode, nalazi se dvorac Marcibanji – Karačonji. Naime, u drugoj polovini 18. veka savetnik carice Marije Terezije, Ištvan Marcibanji, od barona Ifelina kupio je dobro, na kome se danas nalazi Kamenički park.
Tu je počeo da zida dvorac, koji je danas deo zaštićene prostorno kulturno-istorijske celine. Prva etapa gradnje dvorca počela je krajem 18. veka i trajala je do 1811. godine. Druga etapa počela je kada se Ištvanova ćerka Marija Marcibanji udala za Gvida Karačonjija, sina Lajoša Karačonjija. Ovaj dvorac u jednom trenutku imao je „zanimljivu“ namenu, a ako šetate Kameničkim parkom, naići ćete na ostatke skulptura koje su nekada krasile vrt ovog prelepog dvorca.
Posle rata, 1919. godine, u dvorcu je živeo Mihail Rođzjanko, nekadašnji predsednik Četvrte ruske dume i pripadnik belogardejske emigracije, prijatelj Aleksandra Karađorđevića, sve do svoje smrti 1922. godine. U isto vreme, agrarnom reformom porodici Karačonji oduzet je deo zemlje. Dvorac je 1938. prodat opštini Beodra i pretvoren u školu. Tokom nemačke okupacije služio je kao duševna bolnica, a nakon Drugog svetskog rata u njemu su se smenjivali dom za decu palih boraca, dom za „besprizornu omladinu“ i škola.
Od 1980. godine u dvorcu je radila fabrika deterdženata „Hinom“, sve do stečaja 2000. Danas dvorac lagano umire – formalno je zaštićen kao kulturno dobro, ali ga niko ne obnavlja. Jedino što se vidi, osim ostataka parka, jeste nekakva mehanizacija, a ovaj biser arhitekture sa zadnje strane izgleda kao obična propala fabrika. A da biste i to malo videli, morate da virite: nemoguće je provući se kroz ogradu, i za vas je bolje da mu se divite iz daljine, jer je napušten, neodržavan i predstavlja opasnost ako se u njega uđe.
Projekat “Dvorci i velelepna zdanja Vojvodine – raskošni čuvari istorije“ realizuje Dnevnik Vojvodina press doo, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi u podržanom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.