JEDAN FESTIVAL PROMENIO MU ŽIVOT Ištvan svira instrument koji zvuči kao ceo orkestar - znate li o čemu je reč?
Ištvan Flaman iz Mihajlova citru svira od svoje osme godine. Prve muzičke korake napravio je u osnovnoj školi – i to sasvim slučajno.
-Folklorni ansambl iz sela su na citrama pratila dvojica meštana. I baš kad je trebalo da se ide na jedan veliki festival, oni su otkazali jer su, kao poljoprivrednici i povrtari, imali posla na njivi. Tadašnja direktorka škole Julijana Mavrak se snašla, ali i odlučila da se u školi organizuje učenje sviranja na citri, kako se ne bi desilo da folklor nema pratnju. Među prvim polaznicima te davne 1979. godine bio sam i ja. I evo, sa citrom se družim sve dosad - priča Ištvan Flaman.
Ištvan je diplomirani muzičar, a za citru se specijalizovao u Mađarskoj. Danas svoje znanje i veštine, kao kvalifikovani učitelj, prenosi onima koji vole ovaj tradicionalni mađarski instrument.
-Citraši su bili samouki, da ne kažem da su sami sebi pravili instrument - po sluhu. Govorilo se ranije da u kafani ne mogu zajedno da sviraju dvojica citraša, jer su neusklađeni i raštimovani. Vremenom su citre uštimovane i sad je već druga priča - kaže naš sagovornik.
Citra je sama sebi dovoljna, sa osnovnim i pratećim žicama proizvodi zvuk koji izgleda kao da je na sceni ceo orkestar. Pripada žičanim instrumentima, a u različitim oblicima pojavljuje se od Kine do Švajcarske. Svira se tako što je instrument na stolu.
-Ranije su se svadbe uglavnom održavale u toku zime, u kućama. Bio je potreban jedan instrument koji će držati atmosferu, negde u nekom ćošku, i to je bila citra. Tako je počelo. Danas je dosta drugačije, ali je citra, kao tradicionalni insturment, preživela - dodaje Ištvan.
I preživeće, jer Ištvan i njegove kolege, kvalifikovani učitelji, drže časove po celoj Vojvodini.
-Preživeće citra jer ima mnogo onih koji žele da nauče da sviraju na njoj. Najviše držim časove mladima, i to gotovo u svakom selu i varošici. Ali imam i starije polaznike. Lep je to instrument i baš mi je drago što neće biti zaboravljen - naglašava Ištvan.
Citru danas u Vojvodini prave samo dvojica majstora. Glava citre je od tvrdog drveta, uglavnom od bukve, dok je telo od mekog, vrlo često od neke voćke.
Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dela teksta bez navođenja autora i naše medijske kuće, u vidu živog linka koji vodi ka originalnom sadržaju. Svako kršenje ovog pravila tretiraće se kao povreda autorskih prava.