SRBIJA RAZVILA SERIJSKU PROIZVODNJU VOJNIH BESPILOTNIH LETELICA Iz fabrike u kasarne sleće 5.000 dronova „Komarac”
Ministar odbrane Republike Hrvatske Ivan Anušić najavio je nedavno serijsku proizvodnju i nabavku čak pola miliona dronova za hrvatsku vojsku.
Mada poznavaoci prilika sumnjaju da će se planovi Anušića ostvariti u praksi, jer za to, jednostavno, ne postoje mogućnosti, ovakve izjave ipak govore da zemlje u regionu ne odustaju od opremanja svojih oružanih snaga bespilotnim letelicama ovog tipa.
Ministar odbrane Republike Hrvatske Ivan Anušić najavio je nedavno serijsku proizvodnju i nabavku čak pola miliona dronova za hrvatsku vojsku. Mada poznavaoci prilika sumnjaju da će se planovi Anušića ostvariti u praksi, jer za to, jednostavno, ne postoje mogućnosti, ovakve izjave ipak govore da zemlje u regionu ne odustaju od opremanja svojih oružanih snaga bespilotnim letelicama ovog tipa.
Na vrhu tehnološke piramide proizvodnje tog drona nalazi se Vojnotehnički institut Ministarstva odbrane
Za razliku od Hrvatske, srpska odbrambena industrija već izvesno vreme serijski proizvodi dronove čiji su delovi stopostotno domaći. Među njima se ističe familija FPV dronova „Komarac”. Ta besplotna letelica je zvanično predstavljena krajem prošle godine i tada je rečeno da će ih u Vojsci Srbije biti 5.000, kao i da ih je prošlog septembra u vojnim jedinicama bilo 1.000.
„Komarac” je namenjen za uništavanje neprijateljske žive sile i materijalnih sredstava koji se nalaze na otvorenom prostoru, u zaklonu ili u vozilima. Dimenzija je 30x30 centimetara, težak je 450 grama i ima domet sedam kilometara. Njime upravlja operater koji preko kamere ima „pogled” iz drona na 3D naočarima ili na ekranu upravljačke stanice, kao da leti s njom. Na otvorenom prostoru najubitačniji efekat se postiže pri eksplozijama na visini od četiri metra. Upravo zbog efekta dejstva eksplozije je i izabran specifičan oblik letelice.
Borbeni komplet čini šest dronova, upravljačka stanica i 3D naočare. U planu je niz verzija „komarca”, pri čemu je ova najveća i najmoćnija, dimenzija 45x45 centimerata, opremljena duplim moroima, ima domet do 20 kilometara i u vazduhu će moći da ostane 25 minuta leteći brzinom do 80 kilometara na sat. Imaće bojevu glavu od nešto više od tri kilograma termobarične smese sa 742 kuglice smrtonosnog dejstva na daljinama do 25 metara od mesta eksplozije.
Na vrhu tehnološke piramide proizvodnje tog drona nalazi se Vojnotehnički institut Ministarstva odbrane, a ostale komponente su proizvele fabrike odbrambene industrije: bojevu glavu „Krušik” iz Valjeva, a sam dron „Teleoptik žiroskopi” iz Zemuna.
Tačan broj besposadnih vazduhoplova u operativnoj upotrebi naših oružanih snaga se, iz razumljivih razloga, drži u tajnosti. Ipak, prema određenim procenama i podacima iz specijalizovanih medija,Vojska Srbije na raspolaganju ima po šest kineskih izviđačko-borbenih bespilotnih letelica CH-92A i CH-95 kao i deset izraelskih „Orbitera”. Srbija raspolaže sa i 38 komada DJI „Matris 350”, 30 DJI „Matris 30”, 90 DJI „Mavik 3”, 60 DJI „Mini 3 pro”, kao i 60 nemačkih AR-100C.
„Vrabac” i „Pegaz”
Plod domaće pameti i fabrika je i izviđački dron „Vrabac”, koji može biti i „lako” naoružan. Prema dostupnim podacima jedinicama VJ je do sada isporučeno 50 dronova ovog tipa.
U stroju je i prvi domaći dron „Pegaz”, kojeg je u našoj vojsci u upotrebi trenutno 12 primeraka. Takođe u planu je i da i više stotina dronova tipa „Osica” bude u jedinicama VS.
Kada je reč o troškovima proizvodnje, oni veoma variraju, u zavisnosti od tipa drona, njegovih karakteristika i namene. Neki podaci govore da komercijalni dronovi, poput DJI „Mavi” serije, mogu koštati oko 2.000 evra, dok vojni dronovi, poput „Bajraktara TB2”, mogu dostići cenu od dva miliona evra, navode upućeni. Cena obuke za pilota drona na osnovnom nivou u Srbiji se kreće od 200 do 300 evra.