INSTITUT ZA RATARSTVO I POVRTARSTVO DEO JE MEĐUNARODNOG „VALEREKO” PROJEKTA Leguminoze hrane i zemlju i ljude
Institut za ratarstvo i povrtarstvo deo je velikog međunarodnog projekta „Valereko” za koji je iz programa Horizont Evropa obezbeđeno blizu pet miliona evra, i u koji je uključeno još 14 partnera iz 11 zemalja.
Cilj ovog projekta je usvajanje znanja o prednostima uvođenja leguminoza u poljoprivred-nu proizvodnju radi prelaska na održive, produktivne, klimatski neutralne, ekološki prihvatljive i otporne sisteme poljoprivredne proizvodnje. Pri tome je fokusa na svim stranama u sistemima poljoprivredne proizvodnje, od farmera preko industrije i trgovaca do samih potrošača.
– Ne samo u Srbiji, nego i u Evropskoj uniji, proizvođači još uvek nisu dvoljno prepoznali sve prednosti koje donose leguminoze, odnosno koje donosi uvođenje leguminoza u poljoprivrednu proizvodnju – kaže nam prof. dr Jegor Miladinović, naučni savetnik na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo i rukovodilac ovdašnjeg ogranka „Valereko” projekta. – A jedna od najvažnih prednosti jeste blagotvoran uticaj leguminoza na zemljište, zato što, za razlika od nekih drugih gajenih biljnih vrsta, oni ne iscrpljuju zemljište, nego, naprotiv, budući da, recimo, imaju sposobnost vezivanja atmosferskog azota i njegovog pretvaranja u oblik pristupačan biljkama, ostavljaju rezerve azota. Generalno, leguminoze blagotvorno utiči ne samo na zemljišnu strukturu, nego i na zemljišnu floru i faunu, znači, i na mikroorganizame koji u zemljištu žive a koji su jako važni da bi zemljište ostalo plodno.
Druga prednost leguminoza je što su one su izvanredan izvor biljnih proteina; hranljive su i obično daju dobar prinos, osim ako godini nisu ekstremne, kakve su ove poslednje. Međutim, upravo je to i jedan od ciljeva istraživanja u okviru „Valereko” projekta, da se stvore nove sorte, novi hibridi, koji će biti otporni na ove nepovoljne klimatske uslove, odnosno da se dođe do, što je sad jedan od trendova u svetu nauke, klajmat-smart biljaka, i to bez posezanja za nedozvoljenim genetskim modifikacijama.
Širok dijapazon ekosistemskih usluga
Uprkos sa mnogim prednostima gajenja leguminoza, ukupne površine na nivou Evrope su negde ispod, ili oko 2 procenta. Po rečima Marjane Vasiljević, istraživača na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo, ono što projekat „Valereko” upravo radi jeste valorizacija ekosistemskih usluga koje pružaju leguminoze: „Na prvom mestu to je očuvanje biodiverziteta, odnosno uvođenjem leguminoza možemo da proširimo raznolikost vrsta na nivu samog plodoreda. Zatim, leguminoze pozitivno utiču na fizička, hemijska i mikrobiološka svojstva zemljišta, kao i na smanjenje erozije. A uvođenjem nekih novih leguminoza, dovodimo na naša polja i neke nove korisne insekte i oprašivače. Drugim rečima, upravo kroz upoznavanje samih ekosistemskih usluga, koje pružaju leguminoze, možda bismo razmislili da ih više uključimo u sisteme proizvodnje, ali i u širu upotrebu”...
– Predmet istraživanja su leguminoze, i to ne samo one koje su našim proizvođačima dobro poznate, poput soje, graška ili krmnih mahunarki, kao što su crvena, bela detelina, lucerka, naglasak se stavlja i na vignju, bob, grahoricu... Naravno, u ogledima, koje sprovodi Institut za ratarstvo i povartarstvo u okviru projekta „Valareko”, fokus je na soji, što je i razumljivo, budući da je soja naša najvažnija mahunarka, koja se gaje i na najvećim površinama. Međutim, uključen je i ozimi grašak, kao i naut, mahunarka od koje očekujemo da u budućnosti zaozime veće površine u našoj zemlji...
Jedan od prioritetnih ciljeva projekta „Valareko” je da se proizvođači bolje upoznaju sa leguminozama, pogotovo onim koje se god nas ili manje gaje, ili su davno zaboravljene. Jer prednosti uvođenja leguminoza u sisteme proizvodnje se često previđaju ili potcenjuju, budući da mnogi farmeri nisu u potpunosti svesni ovih prednosti ili nemaju potrebno znanje i resurse da uključe leguminoze u svoje proizvodne sisteme. S druge strane, upravo nedovoljna njihova informisanost često dovodi do neadekvatnog ulaganja u proizvodnju zasnovanu na uzgoju leguminoza, što za posledicu ima propuštene prilike da se iskoristi pun potencijal održive poljoprivrede.
– Sve je to predmet našeg posmatranja, naših istraživanja u okviru projekta „Valereko” – navodi prof. Miladinović. – Osim što se bavimo oplemenjivanjem soje, u saradnji sa našim kolegama iz drugih oblasti, na multidisciplinaran način, trudimo se da pružimo proizvođačima i druge biljne vrste koje će imati ne samo dobar prinos, nego i koje će imati zadovoljavajuću otpornost prema bolestima, štetočinama i koje će moći da odgovore na klimatske izazove koji su pred nama.