OVA BILJKA DONOSI DOBRU ZARADU BEZ MNOGO ULAGANJA Maže se na hleb, a od nje se pravi sapun NEMANJA MIRILOV IZ BAČKOG GRADIŠTA OTKRIVA KAKO SE USPEŠNO GAJI
Leblebija ili naut, kako se još naziva, gaji se u Srbiji na 210 jutara.
Ova biljka puno daje, malo traži, a i na hleb se maže, naravno, prerađena u humus, sve popularniji kremasti namaz koji podseća na paštetu. Seju je mahom mladi poljoprivrednici, od severa do juga naše zemlje.
1,4 tone po jutru ovogodišnji prosečan prinos
U ovoj žetvi, polovinom avgusta, prosečan prinos je bio oko 1,4 tone po jutru pa će leblebije biti oko 200 tona. Od te količine za domaće potrebe trebaće nam 60 odsto, a ostatak će se izvesti kao sirovina u Sloveniju i Mađarsku.
Leblebija je sve traženija u ljudskoj ishrani. Od nje se ne pravi samo humus, već se dobija i više vrsta brašna, griz, testenina, keks, sapun. U svim namazima osnovni sastav je leblebija i zato je potrebna i prehrambenoj industriji.
Dok ratari koji seju tradicionalne biljne kulture mole boga da im pošalje kišu, mi koji sejemo naut molimo ga da nam je ne šalje (Nemanja Mirilov)
− Za setvu leblebije ne trebaju velika ulaganja. Po jutru treba stotinu evra za seme, koje se uvozi iz Mađarske, a od agrotehničkih mera potrebno je đubrenje koprivom, koje poljoprivrednici sami prave − izjavio je za Dnevnik pionir u gajenju leblebije, poljoprivrednik, preduzetnik i diplomirani ekonomista Nemanja Mirilov iz Bačkog Gradišta.
− Naut se seje od početka marta do kraja maja i posle stotinu dana žanje. Zato leblebiju zovu i stodanac. Ne traži bogatu zemlju. Odgovara joj i slatina i glina. Voli suvu u toplu klimu, ali zahtevna je i nežna biljka. Nije kao soja ili pšenica, da se poprska veštačkim đubrivom i time završi posao.
Mora se svakih od nedelju do deset dana ići na njivu, ulaziti u polje i gledati kako raste u svim fazama razvoja. Pošto se ne uzgaja na bazi hemije, treba voditi računa o biljci, jer ukoliko đubrivo od koprive nije napravljeno kako treba, neće delovati na leblebiju.
100 evra treba za jutro leblebije
Mirilov napominje da je godina bila izuzetno povoljna za leblebiju, bez kapi kiše u junu i s visokim dnevnim temperaturama.
− Dok ratari koji seju tradicionalne biljne kulture mole boga da im pošalje kišu, mi koji sejemo naut molimo ga da nam je ne šalje − kaže sagovornik.
Ove sezone prinos mu je bio iznad očekivanog 1,4 tone po jutru, veći za 200 kilograma u odnosu na prošlu godinu. Mada, za veći rod zasluga verovatno pripada i uzgajivačima koji iz godine u godinu stiču iskustvo i doprinose boljim prinosima.
Od Subotice do Lebana
Mirilov znanje o gajenju prenosi drugim poljoprivrednicima od Subotice do Lebana i Preševa i u kooperaciji pomaže u setvi, preradi i prodaji.
− U uzgoju je važna agrotehnička mera koja se radi na bazi mikroorganizama. Oni hrane zemlju, zemlja hrani biljku a biljka hrani mikroorganizme i taj zaokružen krug u poljoprivredi je EM tehnologija − ističe Mirilov.
Napominje da su mikroorganizmi zdravi, stvaraju se u vlažnom zemljištu. Đubrivom od koprive leblebija se prska svakih 12−14 dana. Kopriva ovoj tropskoj biljci daje dosta azota, gvožđa i kalijuma. Zemljoradnici je sami proizvode, kao i đubrivo, po posebnom receptu.
Mirilov je leblebiju počeo da seje 2015. godine, u želji da se oproba u novoj proizvodnji, da bi nastavio da se bavi zemljoradnjom kao i njegov deda i tata. Prve godine posejao je leblebiju na jutru, isto kao što se seje soja, nije koristio hemiju i dobio je 1,2 tone nauta. Prodao ga je po ceni kao da je sejao pet jutara pšenice. Već naredne godine naut je posejao na pet jutara i opet dobio izvanredan prinos i cenu.
− Ali, u uzgoju ne ide uvek sve glatko − kaže Nemanja Mirilov.
− Kišne 2018. godine propalo mi je 18 jutara leblebije. Došlo je do razmirica u porodici i saveta da dignem ruke od te kulture. Nisam poslušao starije, već nastavio dalje. Puno sam čitao, tražio kontakte sa proizvođačima po svetu, slušao njihova iskustva, usavršavao se u gajenju i pored setve počeo da je i prerađujem.