Bogat CV, prazna glava
U jednoj od prošlogodišnjih anketa sprovedenoj među tinejyerima u Srbiji, na pitanje šta je internet, velika većina je odgovorila - Fejsbuk. Ako je to pokazatelj kompjuterske pismenosti među
ovdašnjim srednjoškolcima, vredan pažnje, koliko i alarmantan je i podatak da čak 84 odsto studenata, uključenih u istraživanje na Ekonomskom, Pravnom, Fakultetu političkih i Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu, kompjuterski je nepismeno.
Istraživanje je sprovela NVO Zaštita potrošača među dobrovoljcima ovih fakulteta. Kako je objasnio Nenad Bumbić iz ove NVO, korišćeni su kriterijumi Republičkog zavoda za statistiku o kompjuterskoj pismenosti.Biti kompjuterski pismen znači da neko ume da napiše tekst, da zna da pronađe potrebne podatke na internetu, da primi i pošalje mejl i da napravi jednostavnu grafiku.
Prema Bumbićevim rečima da napravi grafiku znalo je da uradi svega pet odsto anketiranih. Od 202 upitanih studenata, 84 odsto je reklo da ume da radi u “ekselu”, a samo njih 14 odsto uspelo je da sabere niz od devet brojeva u ovom programu.Danas nema bilo kakvog ozbiljnijeg posla koji se može obavljati a da niste kompjuterski opismenjeni. Iako nam kompjuteri i informacioni sistemi nisu profesija, potrebno je da znamo da radimo i snalazimo se u osnovnim programima za obradu teksta i tabela. Najčešći programi koji se traže od da ih poznajemo i koristitmo su programi za obradu teksta (“vord”), programi za rad s tabelama (kao što je “eksel” ili “akses”), program za kreiranje prezentacija (“pauerpoint”), tu su i programi za obradu fotografija.
Podrazumeva se da kompjuterski pismena osoba mora da zna da kominicira i putem imejla. Na to bi se mogle nadovezaiti i društvene mreže, i te kako važne za mlađe generacije, ali i mnoge kompanije koje u su u njima prepoznale ogroman oglašivački prostor.Kompjuterska pismenost obuhvata i sposobnosti korišćenja interneta. Internet predstavlja neiscrpan izvor najrazličitijih informacija. Veština pretraživanja i snalaženja na internetu od ogromne je važnosti. Sledeći korak u pretraživanju interneta jeste sposobnost analiziranja sadržaja i brzina prepoznavanja potrebnih nam korisnih informacija.
Pre pet godina Srbija je u informatičkoj obučenosti zaposlenih, prema evropskim statističkim pokazateljima, zaostajala šest puta za Slovenijom i Hrvatskom, a čak 30 do 90 puta za zemljama Evropske unije. Stanje je danas verovatno nešto bolje, ali očito da puno toga ovde treba da se uradi.
Informatičko kašnjenje Srbije je najvidljivije u privredi, što je čini dodatno nekonkurentnom. Svedoci smo da je započet, ali i da sporo napreduje sistem elektronske uptrave koji već dugo evropski standard, sistem elektronskih zdravstvenih knjižica, elektronskog obrazovanja, tek se krenulo s izdavanjem elektronskih građevinskih dozvola. Korišćenje ovih i svih budućih usluga koje omogućava internet nemoguće je bez bar nekih elemeneta kompjuterske pismenosti.
V. Crnjanski
Evropska kompjuterska vozačka dozvola
Još pre pet-šest godina više od osam miliona Evropljana posedovalo je ECDL – Evropsku kompjutersku vozačku dozvolu koja potvrđuje obučenost za rad na računaru. Krajem 2010. ovaj sertifikat iamalo dodatnih 20 miliona Evropoljana, dok je Srbija pre pola decenije imala samo 10.500 informatički pismenih žitelja. Danas sigurno više, ne zna se koliko sertifikovanih, ali još uvek nedovoljno u poređenju s informatički razvijenim zemljama. ECDL je program sertifikacije poznavanja rada na računaru, priznat u 146 zemalja. Nakon izuzetnog uspeha na nivou Evrope, standard je prihvaćen u celom svetu pod nazivom International Computer Driving Licence (ICDL).