Kožom iz Italije i Turske obuvamo Italijanke
Za kupovinu obuće danas ne treba izdvojiti mnogo novca. Obuća za različite prilike i godišnja doba može se kupiti svuda oko nas po prihvatljivim cenama.
Našim tržištem dominiraju uglavnom kineske baletanke, sandale, čizme… pa se stiče utisak da domaće obuće ni nema.
Direktorka Regionalne privredne komore Novi Sad Olivera Simović kaže da je to samo prividno jer kvalitetom i dizajnom domaća obuća pronalazi put i na ovdašnje tržište, ali često, pod stranim brendom.
– Posle zatvaranja velikih domaćih fabrika obuće njihovo mesto su zauzeli proizvođači više okrenuti malim serijama, ali kvalitetnoj obući, o čemu se malo zna u javnosti – kaže Olivera Simović. – Isto tako, veliki broj domaćih proizvođača radi za namensku industriju, pa proizvode vojničke čizme, patike, kao i bezbednosnu obuću, na primer, za vatrogasce ili građevinske radnike.
Po njenim rečima, danas je domaća industrija obuće organizovana u oko 300 privrednih društava, u kojima je zaposleno oko 10.000 radnika, mahom žena.
– Ta industrijska grana je izvozno orijentisana, ali i uvozno zavisna jer su obućari primorani na to da kupuju osnovnu sirovinu – kožu svih vrsta, koje nema na domaćem tršištu. U Srbiji trenutno rade samo dve fabrike za preradu kože, fabrika kože „Ludžury tannery” u Rumi i „Dafar” u Zrenjaninu. Obe fabrike su u većinskom vlasništvu stranaca i prerađuju kožu za poznate svetske brendove i za svoje potrebe, dok je domaći proizvođači kožne galanterije i obuće uglavnom uvoze iz Italije, gde je koža dobro finiširana, ili i iz Turske – kaže direktorka novosadske Privredne komore.
U okviru kožarskoprerađivačke grane proizvodnja obuće čini oko 80 odsto proizvodnje, kaže naša sagovornica, i naglašava da je to najvećim delom kožna obuća, premda je iz godine u godinu i proizvodnja gumene obuće u stalnom porastu.
– Proizvode se sve vrste obuće: muška i ženska, kožna modna cipela, sportska, dečja obuća, gumena, plastična, kao i zaštitna, za različita zanimanja. Proizvodni kapaciteti poseduju različitu opremu, od najsavremenije do zastarele. Radi se obuća i delovi za obuću za poznate svetske brendove, preko doradnih poslova, dok ima preduzeća koja rade samo svoje proizvodne marke, pod svojim brendom.
Direktorka komore naglašava da domaća industrija kože i obuće najviše izvozi na italijansko tržište, i to više od polovine svog izvoza.
– Stočni fond nam je sve siromašniji iz godine u godinu, pa su preradni kapaciteti za štavljenje kože u Srbiji zatvoreni, i to je najveći problem s kojima se susreću proizvođači cipela – kaže Olivera Simović. – To znači da će se do kvalitetne sirove kože na našim prostorima u većim količinama sve teže dolaziti u vremenu koje je pred nama.
– To je znak da domaća roba ima visok kvalitet i prihvatljiv dizajn za tržišta koja se u svetu mode visoko kotiraju – kaže Olivera Simović, ali i ističe da je naša zemlja istovremeno i uvoznik obuće i kože s italijanskog tržišta.
Većina domaćih proizvođača, naglašava, ima prodajnu mrežu, a u našim radionica pravi se obuća najpoznatijih svetskih proizvođača, kao što su „Prada”, „Guči”.
– Nedavno je, nakon posete proizvođačima obuće iz Srbije, direktor za nabavku francuskog trgovinskog lanca „Aućan” Stefan Viti bio iznenađen, i s oduševljenjem izjavio da nije očekivao takav kvalitet i moderan dizajn obuće naših proizvođača. Uostalom, to je komentar svih kupaca iz inostranstva nakon posete proizvođačima obuće iz Srbije –naglašava Olivera Simović.
Z. Delić